Mk 3, 31-35

Ništa nas ne određuje tako snažno kao obiteljski odnosi. Oni su nam urezani u tijelo i dušu. Nitko nam nije bliži od oca, majke, brata ili sestre. A ipak, nigdje nema toliko nesporazuma, povreda i nepotrebne patnje kao u tim odnosima. Nitko nas toliko duboko ne može povrijediti kao netko tko je gotovo dio našega tijela, netko tko je nezamjenjivi dio našega života. Najteže povrede dolaze iz najveće blizine.

Naše su životne priče uvijek i priče o našim najbližima. Nerijetko ih idealiziramo. Samima sebi, a drugima još i više, pričamo idealne priče o ljudima koji uopće nisu idealni. Nije lako do istine o najbližima. Ili ih pretvaramo u junake ili na njima vidimo zvjerske obrise.

S vremenom smo i sliku o Isusu i njegovim najbližima obojali idealnim bojama. Marko vremenski stoji puno bliže Isusu. On u svom evanđelju pokazuje pukotine u Isusovim obiteljskim ljudskim odnosima. I po tom nam je utjelovljeni Bog sličan. Nije bio bez povreda od najbližih. On je, za razliku od nas, znao kako s njima izići na kraj. Zato su nam pukotine u njegovim odnosima dragocjene.

Njegovi su mislili da je izvan sebe i bili su, barem jedno vrijeme na početku njegova djelovanja, bliže pismoznancima i farizejima, negoli njemu. Ovdje nam Marko kaže da su mu majka i braća došli pa ostali van i poslali po njega. Osjećamo da se ponašaju kao da imaju pravo na njega.

Isus ih neće poslušati. Neće ostaviti one s kojima sjedi i izaći vani da se susretne sa svojima. Njegov će odgovor pokazati suverenost kojom je upravljao svojim životom.

Što nas povezuje? Krvno srodstvo nije jedina veza među ljudima. Duhovna povezanost vršenjem volje Božje zahvaća dublje od genetske i krvne blizine.

Tko god se u svojim najbližim odnosima osjeća stisnuto, neshvaćeno i pati od osjećaja krivnje mogao bi odvojiti vrijeme za post i ovaj Markov tekst. Osluškujući Isusa mogao bi i sam dorasti do slobode i privrženosti. Do privrženosti u slobodi. Nikada nije rješenje u potpunom predanju volji najbližih, a niti u potpunom odvajanju od njih. U prvom slučaju gubimo sebe, a u drugom najbliže. Mudrost je u ravnovjesju. U ljubavi iz slobode. Kao što nas Isus uči ljubavi i slobodi tako nas i post preko odnosa s vlastitim tijelom uči ravnovjesju u najbližim odnosima.