Iv 7, 1-2.10.25-30

Usred hrama,
glasom nošenim
silom autoriteta odozgor
učeći govoriš:
Poznajete me
i znate odakle sam!
Znate da sam Josipov sin
i da dolazim iz Nazareta.

Točno je to,
ali to što znate
nije dovoljno da biste me poznavali.
Vaše je znanje odveć krhko
jer vaša su srca puna smrti.

Vi ne znate ni tko sam ja
ni tko me poslao.

Vi vidite Nazarećanina,
a ne vidite
Onoga koji me k vama poslao.

Vi čujete moje riječi,
ali ne čujete glasa Onoga
tko u njima zbori.

Vi vidite moja djela,
ali ne vidite
silu Onoga koji u njima djeluje.

On je istinit
i On me poslao k vama.
Njega vi ne poznate
jer niste naučili ljubiti.

A tko njega ne ljubi,
ne zna istinu.

Njega pozna tko mene sluša.

….

O daj mi da i ja prepoznam čas
Tvoga pohođenja
pa posluhom dorastem do spoznanja Nevidljivoga,
uhom do razumijevanja neizrecivoga,
djelima do sile Jedinoga,
a srcem do ljubavi Poslanoga!