Lk 19, 11-28

Nadomak Jeruzalemu, dok su oko njega mnogi mislili kako će umah nastupiti kraljevstvo nebesko, Isus smišlja priču o uglednomu čovjeku koji, prije odlaska na dugi put, svojim slugama ostavlja svoj novac sa zadatkom da s njim trguju u njegovo ime. Pričom preusmjeruje pozornost svojih slušatelja. Umjesto da se bave skorim krajem svijeta i pojavkom kraljevstva nebeskoga te tako zaborave na svoj svakodnevni život, Isus ih nuka da svrate pozornost na ono što su dobili i što s tim rade. Ovo je možda jedna od najvažnijih životnih vježbi. Njoj je potrebno posvetiti vrijeme i pozornost. I korisno je, s vremena na vrijeme, ponavljati je.

Što sam dobio dolaskom na svijet? Vrijeme, talente, sposobnosti, inteligenciju, tijelo, odnose i tako redom. Precizno. Jasno.

Što činim s tim što sam dobio? Množim li dobra koja su mi dana? Dijelim li to što sam dobio s drugima?

Što činim besplatno? I je li moja besplatnost plodna?

Tko stoji iza onoga što sam dobio? Mogu li u svom slučaju imenovati uglednoga čovjeka iz Isusove priče? I što mi znači to da je on baš meni povjerio svoje imanje? Što mi znači da je on sada daleko, da me ne nadgleda, da mi je ostavio slobodu da bez nadzora s njegovim smijem činiti što smatram ispravnim?

Opažam li što se sa mnom događa dok trgujem s njegovim dobrima? Rastem li, učim li, napredujem li? Postaje li svijet oko mene bolji? Širi li se dobrota? Raste li znanje? Umanjuju li se nesporazumi, zlobe, negativne emocije?

Ovo su samo naoko suvišna pitanja. Tko se odvaži uzeti ih ozbiljno i pusti da ga ona vode, mogao bi doći do najdubljih slojeva svoga postojanja.

Za to je potrebno vrijeme. Kvalitetno, izdvojeno vrijeme posvećeno traženju sebe u Isusovoj prispodobi.

Možda je post najpogodnije vrijeme za životna pitanja. To da Isus svoju priči kazuje nadomak Jeruzalemu pokazuje kako se s bitnim životnim pitanjima ne susrećemo ni slučajno ni bilo kada. Blizina odlučnih trenutaka, krizno vrijeme, okolnosti koje traže odluku zrelo su vrijeme i za post i za sržna životna pitanja.