Prijateljstvo je dragocjen odnos. U njemu se čovjek otvara drugome i istovremeno dobije otvoreno srce prijatelja. Prijatelji jedno drugome mogu biti pomoć u mnogim stvarima. Pa ipak, prijatelji daruju drugome sebe i zauzvrat primaju drugoga. Prijateljstvo se ne gradi oko nečega. Ono je odnos osoba. Koliko je osoba dragocjena i koja je razlika između osobe i stvari opažamo jedino ako smo iskusili dar prijateljstva. Nitko ne bi izabrao neku stvar umjesto prijatelja. Stvari imaju svoju cijenu. Neke su stvari skupe, a neke i preskupe. Prijateljstvo, naprotiv, nema cijene.

Ako se netko ipak odluči za stvar, a ne za prijateljstvo, on izdaje prijateljstvo. Izdaja se događa svaki put kada nečemu drugome damo prednost pred prijateljem. Izdaja je bolna. Ona prekida prijateljski odnos. Prijateljstvo ne može živjeti samo iz jednoga izvora.

Juda je ušao u odnos s Isusom. Gradili su prijateljstvo kroz nekoliko godina. Juda je poznavao učitelja i njegove navike. Znao je što misli, kamo se kreće, s kim razgovara, što radi. Iz blizine je vidio kako reagira i kako pokazuje emocije. U mnogome je mogao predvidjeti njegovo ponašanje. Nije se slagao s učiteljem u svemu. Nešto mu je smetalo. Ne znamo točno što, ali znamo da je imao neka očekivanja koja učitelj nije ispunio i neke planove koje nije ostvario. U jednom je trenutku odlučio uzeti stvari u svoje ruke. To do čega je Judi bilo stalo moralo je biti veliko. Jako veliko. Izdaja se ne događa ni slučajno ni bez razloga. Dolazi iz blizine i uvijek ima krupne razloge. Juda svoje razloge ne kaže nikome. Znamo da je imao svoju potajnu računicu. Kao što je potajno uzimao iz zajedničke kese, tako je tajio i svoje razloge izdaje. Na koncu je potajno i izdao odnos s učiteljem.

Prodao je svoje znanje. Sve što je znao o učitelju dobio je besplatno. To što je dobio prodao je. Nije sam odredio cijenu svoga znanja. Pustio je da mu je odmjere drugi. Uzeo je odmjerenu cijenu. Bez cjenkanja. Drugi su odmjerili koliko vrijedi njegovo znanje o učitelju.

Neće proći dugo i Juda će se pokajati. Dobiveni novac nije iskoristio. Vratio ga je. Priznao je da je pogriješio. Izgubio je najdublji odnos kojega je imao. Prodao ga je, a ništa nije dobio. Kada je vratio novac, nije dobio natrag izdano prijateljstvo. Novac kojega je vratio nije mu skinuo težinu izdaje. Naprotiv! Ona je još i porasla. Ljudi kojima je prodao učitelja nisu došli na učiteljevo mjesto. Nisu mu postali prijatelji. Izgubio je učitelja i izgubio je druge učenike. Ostao je sam. Sam je izdao učitelja. Sam je prodao svoje znanje o njemu. Sam se pokajao. Sam je vratio novac. I na koncu sam je presudio sebi. Bez milosrđa. Brzo. Bez mogućnosti opoziva i kajanja. Kaznio se najtežom kaznom.

Juda je znao puno o svojem učitelju. No nije prepoznao najvažnije. Nije naslutio da se učitelj suočava sa smrću kako bi joj oduzeo moć. Juda je smrti predao vlast nad sobom. Mogao je sačuvati prijateljstvo s učiteljem i dobiti odgovor na smrt i njezinu moć. To nije učinio. Otišao je u smrt. Svojom voljom? Teško je reći. Ivan kaže da nije bio sam otkako je otišao iz dvorane posljednje večere. Otišao je u društvu učiteljeva neprijatelja. Na koncu se pokazalo da je to bio i Judin neprijatelj. Mi znamo da je to neprijatelj i Boga i ljudi.

Prijateljstvo je važan odnos. Mnoge je sačuvao od samoosude. Mnogima je pomogao u vremenima pritisaka i mraka i štitio od zavjera neprijatelja.

Izdana prijateljstva imaju teške posljedice. Prijatelja pretvore u neprijatelja. U Matejevu evanđelju je čudesno to što učitelj Judu nije pretvorio u neprijatelja. Naprotiv! Kad se Juda pojavio na čelu svjetine koja je došla uhvatiti Isusa, Isus ga naziva prijateljem. (Mt 26, 50). Nikada nikoga nije tako nazvao. Samo Judu. On to nije razumio. Sam se isključio iz prijateljskoga odnosa. Time je sebe samoga gurnuo u provaliju očaja i mraka. Tko u prijateljski odnos unese računicu i laž, izdaje prijateljstvo i lišava se najdragocjenijeg ljudskog odnosa. „Što će te mi dati i ja ću vam ga predati.“ Tim je riječima započela i Judina izdaja učitelja i njegova osuda samoga sebe. Izdaje ga je mogao osloboditi učitelj. Samoosude nitko. Ni učitelj. Prijatelj je jamstvo da u najtežim trenucima ne moram biti samome sebi sudac. Prijateljstvo nas štiti od naše samoosude više nego od neprijatelja. Neprijatelji mogu učiniti velike štete. No najveću štetu činimo sami sebi izdajući prijateljstvo i preuzimajući ulogu suca samih sebe.

Post je velika škola odricanja od suđenja sebe samih. Postom otkrivamo kako živimo od Božje riječi, a ne od svojih sudova. Tko izvježba odricanje od hrane, u stanju je odreći se i suda nad samim sobom.

Tko pomisli da Bog nije sudac i da mi sami sudimo sebi, na Judi vidi kako je dragocjeno da konačni sud o nama nećemo donositi sami. Donijet će ga izdani učitelj. Onaj isti koji je Judu, nakon što ga je izdao, nazvao prijateljem.