Mt 15, 29-37

Silan svijet je za Isusom išao s obala Galilejskoga jezera na vrh gore. Među njima je bilo mnogo bolesnika kojima je trebala pomoć da se uopće mognu popeti na goru. Došli su k Isusu i on ih je izliječio. Matej u samo nekoliko rečenica opisuje trodnevna zbivanja: hod za Isusom, ozdravljenja, reakcije oduševljenja i slavljenje Boga. Nitko od onih koji su išli za njim nije planirao biti toliko dugo i nitko nije ponio sa sobom dovoljno hrane za tri dana. Jednostavno su se našli u Isusovoj blizini, bili svjedoci čudesnoga događanja i bili su toliko poneseni da su pitanja o hrani otišla u zaborav. Prije nego opiše umnažanje kruha, Matej nas uvodi u kratki susret Isusa i njegovih učenika.

Do sada je bio s mnoštvom i njihovim potrebama. Sada se odvaja od mnoštva u uski krug svojih učenika. Mnoštvo je poučavao, liječio i oslobađao. Sa svojim učenicima razgovara o svojim namjerama. Najprije im kaže kako on vidi mnoštvo. Pokazuje svoje emocije. Žao mu je naroda. Tri dana su s njime, a nemaju što jesti. Vidi njihovu glad. I žao mu je zbog toga. Ni on ni njegovi učenici nisu jeli. I oni su gladni. Pa ipak, Isusu u oči upada glad mnoštva. Ona mu je važnija do njegove osobne gladi i gladi njegovih učenika. Razgovor s učenicima pokazuje važnu razlika između njihovih pogleda. Isus vidi glad mnoštva. To njegovim učenicima nije najvažnije. Kad im Isus kaže da ih ne želi otpraviti gladne, učenici odmah misle na rješenje i ne nalaze ga. Nije lako pronaći hranu u pustinji gdje nema ljudskih nastambi. Učenici vide da nemaju. Isus ih pita što imaju. Preusmjeruje im pogled. Od opažanja što nemaju nuka ih da otkriju što imaju. S tim što već imaju nahranit će mnoštvo.

U ovoj kratkoj pauzi i razgovoru s najbližima opažamo snagu posta. Na gori su svi gladni. I Isus i učenici i mnoštvo. No, ne vide svi isto. Svi osjećaju glad, ali ne znaju svi kako je utažiti.

Post je neobično iskustvo. Odričem se hrane i kušam što znači podnositi glad. To mi otvara oči za tuđu glad. Istovremeno post me uči pozornosti na ono što sam već dobio, što imam i što s tim mogu. Iz iskustva nemoći otvara mi se uvid u čudesnost ljudskih sposobnosti. Kroz svoju glad učim kako tažiti tuđu glad. To mi omogućuje post u kojem, kroz razgovor s učiteljem, otkrivam što mi je već dano, a s čime mogu tažiti tuđu glad.