Iv 10, 31-42

Zima u hramu

Bila je zima,
a u hramu su Tvoji protivnici
bili razjareni.
Njihovom je užarenom svijesti
kolala dužnost da Te kamenuju.

Pitao si ih o dobroti,
a oni su tako lako
i tako brzo
prešli preko Tvojih dobrih djela
i razjarili se nad hulom.

Ti – Sin Božji!?

Razgovor nije vodio ničemu.
Zima nije uspjela ohladiti vjernički jar.

Tada si otišao.
Iz hladnoga si se Jeruzalema
spustio u toplinu Jordana.

U hramu su hladnoća srdaca
i zadah neprijateljstva
potisnuli molitve i žrtve.

Na Jordanu si tražio mjesto
susreta s Ivanom
i mjesto na kojem si
iz otvorenih nebesa čuo Očev glas.

Nije li i hram trebao jamčiti Očevu blizinu,
toplinu neba
i ljudsku blizinu?

Kada hladnoća i otpor
nad hramom
zatvore nebo,
Ti odlaziš na mjesto
koje pamti
ljudsko prijateljstvo
i Očeve riječi ljubavi.

Ni mi
u vremenima hladnih hramova
i užarenih neprijateljstava
nemamo ništa drugo doli
prijateljsku toplinu
i Očevu riječ:
Ti si sin moj ljubljeni!
Ti si kći moja ljubljena!
U tebi mi sva milina!