Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Kroz čitav Marijin život odzvanjao je onaj Fiat – Neka mi bude po Riječi tvojoj. Kroz latinsko-američke države, kroz Meksiko te kroz Španjolsku u ovakvim prigodama kao što je naša današnja, vjernici uzvikuju Gospi – Viva. Viva Maria. Viva Virgen Maria. Živjela Gospa. Živjela Marija! Ne slavimo mi Gospu kao božicu, nego radije slavimo i častimo njezin Neka mi bude. I onda, kao što je živio u njoj taj odgovorni i radosni da Božjem pozivu i zadatku, tako i mi želimo oživjeti uspomenu na taj povijesni događaj u nazaretskom domu od prije 2000 godina. To prisjećanje ne smije ostati samo na tome. Mi se sjećamo kroz naše razgovore raznoraznih događaja iz naše povijesti. Ili čitamo povijesne knjige. Učimo povijest. Učimo da bismo naučili. Izvukli pouke. Iz Marijina primjera izvlačimo pouku za vlastiti život i vlastite nedoumice. Posavjetovat ću se s Marijom. Zato joj se molimo u tolikim krunicama i u tolikim Zdravomarijama. Kroz njezin odgovor i mi pokušavamo dati odgovor. Ona je ona neokaljana i bezgrešna. Ona je ona posuda čista. Mi smo pak glinene posude. Lako se razbijemo i lako se polomimo. Neka nas to ne obeshrabri. Neka nas ne obeshrabre naša lutanja i naši grijesi. Znate zašto? Zato što imamo nekoga tko nas toliko voli, cijeni i ljubi da je sišao s neba i polomio se za nas na križu. Toliko nas je volio da je kao prijatelj položio svoj život za mene i tebe, svoje najbolje prijatelje.

Često to zaboravimo. Naši grijesi su poput transparenata i parola nasuprot i protiv Boga. I tako se to ponavlja kroz stoljeća i kroz povijest. Kao da ne možemo naučiti iz mnogih primjera iz naše prošlosti. Kao da nismo svjesni da je sve ovo na zemlji prolazno i da je samo nebo sigurno. Na tim životnim raskrižjima sve nam je teže, iako smo mislili da će nam biti lakše sada kad smo sami sebi osigurali koliko-toliko bolji život u slobodi. Ipak, neke stvari se ne mijenjaju. Želiš li dobiti posao, napredovati u društvu, dobiti na ugledu, opet je potrebna članska iskaznica, kao što je nekad bila potrebna ona iskaznica s petokrakom, srpom i čekićem. Danas samo malo drukčije izgledaju te iskaznice. Danas je još teže na tim raskrižjima. Za sto, tisuću ili sto tisuća nečega glava se lako okrene, pravimo se da ne čujemo ili ne vidimo ili pak ne podižemo glas. Ili se jednostavno pravimo da nam je lijepo i da je sve u redu dok stvari idu nizbrdo. U propast. I onda se pitam, neka mi bude po čemu to točno. Po Božjoj riječi? Uzimam li ja u obzir da je svaki čovjek Božje stvorenje, a ne samo predmet koji trebam što više iskoristiti i onda odbaciti kao staru krpu kad mi više ne bude potreban? Uzimam li u obzir da, ako ne živim po Božju, po Njegovoj riječi, onda stavljam sebe i svoju riječ na Božje mjesto i tražim od drugih da mi se poklone, da stave svoj potpis, svoj glas, da mi dadnu svoje dostojanstvo i svoje vrijeme pa i svoje živote – kao da sam ja njihov bog, njihovo malo božanstvo.

Govorim danas ovdje – Viva Maria! Neka odjekne njezin Neka mi bude po riječi tvojoj. Neka odjekne činjenica da je svaki čovjek Bogu bitan. Bog te voli. Marijino si dijete. Zaljubi se u Boga i Njemu za ljubav ostani čovjek. Nemoj od sebe praviti božanstvo. Njemu za ljubav – budi čovjeku čovjek, a ne čovjeku vuk. Na našim raskrižjima, kad ne znamo što bismo i kuda i kako bismo – Mariji se obrati. Njezina smo djeca. Ona je Majka naša. Zaštitnica, pomoćnica i kraljica.

fra Željko Barbarić

Ostale tekstove iz kolumne ovoga autora potražite ovdje.