Priča kaže kako je poznati psihijatar Viktor Frankl jedanput razgovarao s čovjekom večer prije njegova vjenčanja. Taj čovjek je dobio seksualnu ponudu od nevjerojatno lijepe žene, prijateljice njegove zaručnice. Imao je osjećaj da takvu priliku ne smije propustiti. Pitao se kad bi se opet takva prilika mogla pojaviti. Bio je uvjeren da se takva prilika ne propušta i da je to jedna od onih jedinstvenih prilika u životu. Dr. Frankl mu je elegantno uzvratio da je doista riječ o jedinstvenoj prilici u životu. Dapače, bila je to prilika kakva će se teško opet pojaviti. Bila je to prilika za reći ‘ne’ zbog njegove odgovornosti prema samome sebi i svojoj odabranici. (Izvadak iz knjige Teorija i praksa grupne psihoterapije, Irvin D. Yalom)

Vjerojatno ste i vi, kao i ja, imali nekakve prilike u životu (ne nužno seksualnog karaktera) za koje ste mislili da je to jedinstvena prilika i da je jednostavno moraš iskoristiti šansu koja ti se pruža. Koliko ste puta i vi pomislili da je to ona situacija ‘sad ili nikad’? Znače li sve prilike u životu – priliku za iskorištavanje? Znači li propustiti priliku i nešto loše? Znači li reći ‘ne’ ujedno i okrenuti leđa životu? Treba li uzimati sve ono što ti život pruža?

Naš zemaljski život je doista ograničen trenutkom začeća i trenutkom smrti. Život u jednom trenutku počinje, a u drugom završava. Ono između stvarno brzo prolazi i nemamo baš previše vremena na razbacivanje. Neke prilike se doista pojavljuju samo jednom u životu. Ponajviše zbog toga što je svaki trenutak našeg života neponovljiv. Život treba živjeti punim plućima, do kraja. S druge strane, tko kaže da živjeti punim plućima znači samo govoriti ‘da’? Zar taj ‘ne’ znači da sam okrenuo leđa životu, i da sam smanjio kapacitet svojih pluća? Tako gledajući, život u klauzurnim samostanima, samački život ili udovički život je život sa smanjenim kapacitetom pluća. Život u celibatu, čistoća prije braka, suzdržavanje od hrane i pića (post) isto mogu zvučati kao život sa smanjenim kapacitetom pluća. Vjernost, poštenje, vjerodostojnost, autentičnost… Sve su to neke kategorije koje su pred svakodnevnim izazovima. Toliko je prilika za napraviti upravo suprotno, za živjeti upravo suprotno.

Mislim da nije stvar u tome da ja sad napišem što znači živjeti punim plućima ili smanjenim kapacitetom pluća. Stvar je u tome da se ti sam(a) zapitaš što to znači za tebe. Još više, važno je zapitati se tko je taj tko mi je važan u životu (ili što je to što mi je važno u životu) i što moje ‘da’ ili ‘ne’ znači u odnosu na tog nekoga tko (ili što) mi je važan. Kad imamo to pitanje odgovoreno, puno je lakše definirati što znače te propuštene i iskorištene prilike i što znače živjeti punim plućima.

Možda se sad vrijedi još jednom vratiti na početak ovoga teksta i još jednom pročitati Franklovu priču.

fra Željko Barbarić | Bitno.net