Nedavno sam bio na predavanju koje je održao fr. Bryan N. Massingale, poznati teolog, sociolog i etičar. Završio je predavanje spominjući svoju baku. Fr. Bryan je, naime, prva osoba uopće u njegovoj obitelji koja je završila fakultet. Dakako da su svi bili radosni kad je diplomirao, a posebno je na njega bila ponosna njegova baka koja se zvala Verbena. Baka Verbena mu je sva ponosna čestitala na tom velikom uspjehu i poručila mu: “Znaš, ta tvoja diploma je stvarno nešto posebno. Ali, da te pitam nešto. Kome ćeš ti pomoći s tom diplomom? Za koga ćeš ti upotrijebiti tu svoju diplomu?”

Fr. Bryan, katolički svećenik, Afroamerikanac, znanstvenik i čovjek, ostatak svoga života provodi u borbi za ljudska prava, za pravedan odnos prema manjinama, osobito prema Afroamerikancima u američkom društvu. Kroz svoj rad zaslužio je i dobio mnogobrojne nagrade i priznanja, te postao uspješan znanstvenik i ugledan član akademske i crkvene zajednice.

Njegova baka Verbena je bacila neko novo (a tako staro) svjetlo na moju diplomu, diplomu Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Više se i ne sjećam tako dobro svih silnih predmeta koje sam slušao i ispita koje sam položio. Sjećam se dobro mog diplomskog rada. I nešto razmišljam o svemu tome u ovom novom (a tako starom) svjetlu, tj. o ‘iskoristivosti’ mojih ispita, moga diplomskog rada i moje diplome… Nipošto ne mislim da je jedino moj fakultet pozvan biti od koristi drugima. Pozvani su, i više su nego pozvani i Ekonomski, Medicinski, Filozofski, Pravni, Prometni fakultet… I njihove diplome su pozvane biti od pomoći nekome. Bacila je baka Verbena isto tako neko novo (a tako staro) svjetlo na moju vjeru, moje redovništvo, moje iskustvo živoga Boga i moju korizmu. Mislim da nam baka Verbena svima može ponešto poručiti i ‘naučiti nas pameti’. Posebno dok se sad u korizmi odričemo koječega, posebno dok u korizmi ozbiljnije pristupamo otajstvu živoga Boga.

U prvom redu, kome ja pomažem s ovim mojim plemenitim i dobrim odlukama koje sam donio na početku korizme? To nešto čega sam se ja odrekao, to nešto što ja pokušavam više ili manje činiti kroz korizmu: ima li tko koristi od toga? A onda, ako bismo krenuli u dublju analizu, možemo doći do mog posla, moje diplome, moga života, moje vjere. Tko ima koristi od svega toga? To može biti dobro pitanje za ispit savjesti. Odgovoriti na to pitanje može biti ozbiljniji izazov od izbjegavanja miješanja mlijeka s kavom petkom ili dvojbe jesu li jaja (kokošja ili riblja) posna hrana ili nisu.

Sjetio sam se opet Jakovljeve poslanice i onog dijela gdje govori: Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti? (Jak 2,14) U svjetlu riječi bake Verbene to mi nekako bolje zvuči ovako: “Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima diplomu s Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a djela nema? Zar ga diploma može spasiti?” Dalje nastavlja sveti Jakov: Ako su neki brat ili neka sestra goli i bez svagdanje hrane, pa im netko od vas rekne: “Idite u miru, utoplite se i nasitite!” a ne dadnete im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi? (Jak 2,15-16). U svjetlu onoga što reče baka Verbena, dalo bi se razmišljati i dalje, zar ne…

fra Željko Barbarić | Bitno.net