Promatrajući život ljudi oko sebe, ali i dijeleći njihove brige i poteškoće, a vjerojatno slušajući i njihove uzdahe i jadanja, nastojao je dati im pravu pouku i pomoći im u životu savjetom i usmjerenjem. A nadasve, izgrađivao ih je svojim primjerom, jer nije samo govorio i teoretski upućivao određenim smjerom i putem, već ih je poticao prenoseći im sadržaje iz vlastitoga iskustva. Sve što je sam živio, to je i drugima prenosio kao neupitnu istinu života. Upravo tako odjekuju njegove riječi: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“ On ne govori svojim učenicima da od njega uče samo teoriju, već očekuje da uče iz njegova primjera. Jer kao što je on uzeo svoj jaram na sebe, tako i njima govori da čine, da ne uzimaju drugoga jarma, već njegova. Jer da ga on sam nije nosio, ne bi im rekao da uče od njega jer je krotka i ponizna srca. Doista, kao Božji Sin došao je među nas i u poniznosti i krotkosti ponio jaram spasenje našega. Zato je rekao da se uče od njega jer je krotka i ponizna srca, to jest sam je nosio jaram i iz iskustva im rekao da trebaju i sami uzeti taj jaram jer je bitan za spasenje.

Osim toga, ne samo da je primijetio da čovjek ne može bez jarma, nego je znao da čovjek sebi na ovaj ili na onaj način natovari određeni jaram. Kao i u njegovo vrijeme, tako je i u naše vrijeme, ljudi sebi tovare jarmove napravljene od zemaljskih želja i potreba, ambicija i stremljenja, tako da sve svoje životne snage potroše dajući se ujarmiti u poslove i obveze od kojih duša ne živi, već pod kojima se troši i skapava. Uočio je tako da su ljudi umorni i opterećeni, ali da se ne znaju odmoriti i pronaći spokoj dušama svojim. Ljudi sebi natovare jarmove jer pate od veličine, te ne znaju pred Bogom biti maleni i jednostavni. Ne znaju u njemu pronaći svoje utočište i zaštitu, pa su zato nespokojni u svim svojim traženjima i nastojanjima. Osim toga pate od dokazivanja vlastitoga znanja i mudrosti, ne uviđajući da svako znanje dolazi od Boga i da životno znanje nije dano za nadmetanje i ostvarivanje veličine, već je dano za uravnotežen i miran život. I time sebi tovare suvišne jarmove koji ih pritišću i od kojih pate, a da toga nisu ni svjesni, jer koliko je to pogubno Otac nebeski je objavio malenima, a ne onima koji su umišljeni u svoju mudrost i umnost.

Stoga, dok razmišljamo o Gospodinovim riječima, neophodno je prignuti uho i poslušati što govori za naše dobro i izgradnju. Prvi korak koji trebamo napraviti je da sa sebe zbacimo jaram koji nam na leđa tovare ljudi i ovaj svijet. Ne radi se o zbacivanju jarma društvene odgovornosti za narod, već svakoga jarma koji nije Isusov križ, jer u konačnici nijedan jaram osim njegova ne može donijeti prave plodove ni nama ni društvu u cjelini. Kada je riječ o zbacivanju jarma, nije riječ o društvenom ili političkom buntu, premda ima jarmova koje nam na leđa stavlja i loše upravljanje društvom i javnim poslovima. Riječ je prije svega o našim duhovnim izborima koji trebaju biti utemeljeni u Gospodinu i njegovu križu, jer njegov jaram je njegov sveti križ. Slušajući Gospodina zbacujemo sa sebe jaram grijeha i zla, jaram naslada, zabava i lagodna života, jer nam on prije ili poslije isprazni i opustoši dušu. Na taj način se štitimo i od svakog jarma ovoga svijeta i postajemo sposobni odbaciti sve što nam dolazi i kao društveno zlo i zli utjecaji.

Nakon toga prihvaćamo breme duhovne odgovornosti koje se poistovjećuje s križem Gospodinovim. Doista, breme odgovornosti koju je Isus prihvatio, breme je sebedarja, žrtve i svjedočenja nebeskih dobara koja najčešće ostaju skrivena mnogima, a otkrivena malenima, poniznima i krotkima. To je breme koji ljudi u svime neznanju često odbacuju, ali baš zato nam je on imao potrebu istaknuti da se držimo tog svetog jarma koji nam donosi spokoj duše. I što se budemo više opteretili jarmom Gospodinova spasenja, manje će ostati prostora da nas pritisnu jarmovi propasti koji nam se nude kroz prizmu idiličnog poimanja života oslobođena svih spona i jarmova. Onima koji dolaze k njemu i uče na primjeru njegove krotkosti i poniznosti, on velikodušno daruje spokoj. Prihvatimo stoga njegov jaram, jer on nas ne ostavlja same da ga nosimo, već nosi s nama jaram odgovornosti i spasenja. Ne bojmo se stoga nijednog duhovnog napora i ne posustajmo oko izgradnje vlastitog karaktera i duše, jer samo noseći jaram odgovornosti u krotkosti i poniznosti postajemo zreli i cjeloviti ljudi. Neka nam Otac nebeski objavi da je otajstvo života povezano s jarmom njegova Sina, a neka nam Isus odmori duše svojom milošću i učini srca po svome krotkome i poniznom srcu da možemo i dalje nositi jaram svoje odgovornosti do dolaska u blaženu vječnost.