Složit ćemo se da je malo neobičan način kojim se Isus služi u svojim opomena u današnjem Evanđelju. Svojim učenicima želi istaknuti neke važne istine o kojima ljudi ne misle često, a nezaobilazne su u životu. Isto tako se dogodi da oni koji se u puštaju u govor o tim istinama također previde ono važno, a usredotoče se na sporedno, te im opet izmakne bit njegove poruke. U današnjem odlomku njegov govor je slikovit i živopisan. Služi se izazovnim slikama kojima pokušava dočarati svojim slušateljima što će se zbiti u ‘one dane, nakon one nevolje’. Gotovo da zvuči zastrašujuće kada on govori o velikoj nevolji nakon koje će sunce pomrčati i mjesec neće više svijetliti, nakon koje će zvijezde padati, a nebeske se sile poljuljati.

No ovaj njegov govor budi dodatno ljudsku radoznalost. Nema toga tko ne bi htio znati detalj više o tim strašnim budućim događajima, te biti, koliko je moguće, spreman za njih. Kad je riječ o tako strašnim događajima, onda bi bilo važno znati kada će se zbiti to što je najavljeno, a nije bez važnosti pokušati naći i neko rješenje u tako bezizlaznoj situaciji. No na žalost, često ne uočimo da je Isus već dao rješenje i odgovor na sve, te da se to isto rješenje i odgovor ne nalaze u budućnosti već u sadašnjosti. Lakše je fantazirati o budućim događajima, nego sada u svakodnevnici živjeti dosljednim i ispravnim životom prožetim vjernošću Gospodinu. Lakše je pozornost usmjeriti prema propitivanju izvanjskih znakova, nego prema živomu Bogu i s njime se susretati u dubini duše. Lakše je radoznalo istraživati značenje nevolja i pomrčina, potresa i poplava, znakova na nebu i pošasti na zemlji, nego živjeti u sjaju lica Božjega svaki trenutak svoga života. Lakše je propitivati značenje skrivenih budućih događaja, nego propitivati otajstvo sadašnje Božje prisutnosti među nama i s nama, napose u njegovoj riječi i svetim sakramentima. Lakše je također voditi socijalne rasprave i borbe protiv moćnika i interesnih skupina i sila, nego biti usredotočen na onu duhovnu borbu protiv zla i grijeha, u sebi i oko sebe, jer su zlo i grijeh izvor svih nevolja čovjeka i čovječanstva.

Mnogi stoga rado i sa žarom govore o tom završnom scenariju koji se ima zbiti o koncu svijeta, a s druge strane tako lako zaborave ispravno režirati svoj život sada. Jednako tako, rado slušaju priče i teze o Antikristovoj sili i vladavini, njegovu dolasku i utjecaju, ali se u isto vrijeme zaborave suprotstaviti grijehu, te čvrsto prionuti uz Boga i njegov sveti život. Lako se oko ovih ‘velikih tema’ podijelimo i zavadimo, ali nismo tako zdušni kada treba pasti na koljena i moliti, klanjati se Bogu i razmatrati njegovu riječ, mudrost i dobrotu. Znamo se ratoborno jedni drugima suprotstavljati kad je riječ o zemaljskim interesima, ali teško jedni druge motiviramo da prionemo uz one nebeske interese. Lako potrošimo energije i snage života na ono sporedno, ali teško se opredjeljujemo za ono važno, što mora biti nosivo u životu.

A Isus nije izgovorio riječi današnjeg Evanđelja da bismo nepotrebno trošili snagu i život, već da bismo uložili svaki atom svoga bića i žića za ono što je važno i neprolazno. U protivnom, ako to ne budemo činili, život će nam proći u borbi protiv vjetrenjača, te će proći pored nas a da se nećemo istinski susresti s Kristom. I ma koliko može to djelovati važnije, pa čak možemo biti uvjereni da čovječanstvu činimo veliku uslugu boreći se za njegove ‘ideale’, istina je da je riječ u biti o velikom promašaju ako smo pri tome zanemarili spasenje svoje duše. Jer Zloga možemo pobijediti jedino na terenu svoje duše, a ne na nekom drugom bojnom polju na kojem je on mnogo vještiji i iskusniji borac od nas. Možemo ga odbiti i odbaciti iz svoje sredine, samo ako ga porazimo u duhovnom boju duše. Možemo ga savladati i nadvladati ne u društvenom sučeljavanju velikih ideja, već poniznim i pozornim razmatranjem Božje riječi i Božjeg otajstva. Jer njega ne možemo pobijediti mi, već Božja sila i prisutnost u našoj duši. A najveća tragedija je kada mislimo da smo uspješno pobijedili Sotonu u društvu, a u srcu nam ostao grijeh i zlo, duhovna pustoš i površnost, bezakonje i bezboštvo.

Zato je središnja rečenica Isusova današnjeg govora ona o važnosti i stabilnosti njegove riječi: “Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje neće uminuti.” Time nas Isus usmjerava da se držimo njegove riječi i da je razmatramo u svakodnevnom životu. Onaj tko usvaja njegovu riječ, usvaja neprelazni temelj i jamstvo vječne budućnosti svoga života. Onaj tko je razmatra i po njoj živi, pronašao je put na kojem neće posrnuti sve do vječnosti. Isus nam tako naznačuje svoju neprolaznu riječ i poziva nas da svoju pozornost radije usmjerimo prema njoj, nego prema radoznalom istraživanju budućnosti, jer je ona jamstvo ispravnog života u sadašnjosti, kao i vječne budućnosti. Poziva nas da radije usmjerimo pozornost prema kvaliteti duhovnoga života i nego prema onoj društvenoj, da ne bismo boreći se oko ove posljednje, zaboravili ili zanemarili onu temeljnu. Poziva nas da budemo ratoborni u duhovnoj borbi protiv zla i grijeha, radije nego u borbi protiv vidljivih ili nevidljivih protivnika u društvu, jer njih ne možemo savladati ispraznim nadmetanjem i prepucavanjem oko ideja, već prije svega kvalitetom svoga duhovnog života. Slušajmo zato riječi svojega Učitelja, usvajajmo ih i živimo po njima, ‘jer nebo će i zemlja uminuti, ali njegove riječi, neće uminuti’.