Ne samo čovjek našega vremena, već je čovjek svih vremena imao u sebi usađeni imperativ da nadiđe samoga sebe i njemu zadane granice prostora i vremena. Štoviše, mogli bismo reći da se trudio nadići granice svoje ljudskosti, te biti i više od čovjeka. Sveto pismo opisuje već na prvoj stranici da je čovjek pao u napast koju mu je servirao Sotona da poželi biti poput bogova te da sam određuje što je dobro, a što je zlo. U tom slučaju bi prestao primati od Boga upute i odredbe, već bi sam za neko svoje navodno dobro i napredak određivao svoje granice i mogućnosti. Takve težnje i stremljenja i danas su vrlo izazovni, kada određeni intelektualni i kulturni pokreti ‘zagovaraju i podržavaju uporabu novih znanosti i tehnologija za poboljšanje ljudskih mentalnih i fizičkih sposobnosti i prirođenih vještina, te poništenje onoga što se smatra nepoželjnim i nepotrebnim vidom ljudskoga stanja, kao što su glupost, patnja, bolest, starenje i neželjena smrt’. Dakle, postoje ljudi koji misle da se ljudski napredak, to jest razvoj i poboljšanje njegovih stanja, može dogoditi razvojem određenih tehnika i tehnologija, pa stoga podupiru bezrezervnu uporabu istih, ne želeći postaviti radikalno pitanje o etičnosti i zakonitosti istih. Ovakve težnje koje govore o čovjekovu nadilaženje vlastitoga stanja, pa čak i same ljudskosti, naziva se transhumanizam, kako to i sama riječ kaže. I dok jedni u tom pokretu vide udruženje onih koji utjelovljuju najizazovnije, najhrabrije, najmaštovitije i najidealističkije težnje čovječanstva, dotle s druge strane njegovi protivnici u njemu vide jednu od najpogubnijih ideja u svijetu.

Bilo kako bilo, s obzirom na ovaj pokret, valja reći da danas ljudi zaboravljaju da ideje i težnje da se nadiđe svoje stanje i da se iziđe izvan granica i okvira postoje u svakom čovjeku kao Bogom utisnuti dar i težnja. No s druge strane, Bog je čovjeku skrenuo pozornost i na put kojim treba ići da ostvari svoje zakonite težnje. Taj put svakako nije onaj Adamov, to jest put odbacivanja Božjih odredbi i zajedništva s njime, jednako kao što to nije put nikakvih znanstvenih tehnika i tehnologija. Taj put je isključivo put duha i vjernosti Bogu koji je sam Bog dao čovjeku, jer je Bog htio da čovjek raste i razvija se, te da nadiđe isključivo zemaljsko stanje, a dođe do onog uzvišenoga, nebeskoga. Tako da onaj istinski trans-humanizam, nadilaženje ljudskosti, se poistovjećuje s pravim božanskim putem i pozivom koji je Bog ostavio čovjeku.

Osim toga, Bog mu je dao primjer tog ostvarenje u uskrsnuću i uzašašću svoga Sina koje sačinjava ono iskonsko vjerodostojno nadvladavanje ograničenja i granica prostora i vremena u kojima je čovjek stisnut. Čak ono predstavlja ono istinsko nadilaženje ljudskosti za kojim čovjek kao stvorenje teži te se po uskrsnuću i uzašašću Kristovu ostvaruje sva autentična stremljenja ljudskosti. Po Kristu čovjek dolazi iz zemaljskoga u nebeski život, iz ljudskoga u božanski, što predstavlja najveći pomak i iskorak čovječanstva. Stoga i danas dok slavimo Kristovo slavno uzašašće, slavimo vječnu proslavu njegove ljudskosti koja je uznesena u nebesku slavu te ispovijedamo da bez Boga čovjek ne može učiniti ove važne korake i pomake za kojim vapi svim svojim bićem.

Neka stoga ovaj blagdan i nema bude poticaj da budemo svjesni dara koji po njemu primamo, jer kao što je on pobijedio granice ljudskosti, i sami možemo ići iznad vlastitih ograničenja, skučenih okvira i neprihvatljivih ljudskih stanja. A to ćemo moći ako slušamo i vršimo riječi našega Otkupitelja koji reče svoji učenicima da sve narode učine njegovim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, to jest ucjepljujući ih u otajstvo Boga koji nas osposobljava probiti granice ljudskosti i živjeti božanskim životom. Nadalje, potrebno je čuvati sve što nam je on zapovjedio, jer to je ključ pobjede našeg grešnog i ograničenog stanja i dolaska u nebesku slavu. Neka nam transhumanizam našega Gospodina, to jest njegova uskrsna pobjeda i njegovo slavno uzašašće budu poticaj da i sami težimo za darovima i za stanjem koje je on ostvario uskrsnim otajstvom, da se možemo jednom i sami naći u njegovoj slavi po sve vjeke vjekova. Amen