U današnjem evanđeoskom odlomku opisan je događaj liječenja jednog gluhog mucavca u krajevima dekapolskim kamo je Gospodin Isus prolazio naviještajući radosnu vijest. Tog su čovjeka drugi donijeli pred Isusa s molbom da ga izliječi, to jest da stavi na njega ruku, dobro znajući da je njegova ruka moćna iscijeliti ga i pomoći mu da se vrati u normalan cjelovit život. No ovim činom Isus je ne samo ozdravio jednoga čovjeka, već je izvršio svoje proročko i mesijansko poslanje prema kojemu će ‘sljepačke oči progledati, uši se gluhih otvoriti, hromi će skakati ko jelen, a njemakov će jezik klicati’.  No tim činom je Isus napravio prekretnicu pokazujući da je došao njegov mesijanski i spasiteljski trenutak koji više ne prestaje, već se nastavlja na svakom čovjeku. On je izvršio zahvat na cijelome čovječanstvu, što je vrlo značajno i znakovito i danas.

Doista, i u naše vrijeme postoje ljudi s istim problemima. Ali ne samo na tjelesnoj razini, već više na onoj duhovnoj. Postoje ljudi nesposobno slušati i jasno artikulirati misli i riječi, ideje i uvjerenja. Njima su zbog nekog razloga zatvorene uši i slušanje, ali onda i sputan jezik i govor sponama nerazgovjetnosti i zapletenog jezika. Premda mnogo toga sluša, a možda još više govori, današnji čovjek je ipak žrtva i zatvorenik vlastitoga duha. Danas su mu uši i duh zatrpani glasovima probitaka i užitaka, šumovima lažnih nada i velikih apetita. S druge pak strane jezik mu je sputan jer mu usta zatvara onaj tko ga navodi na laži i na život u laži. A čovjek koji živi u laži nema što ponuditi drugima. Nesposoban reći riječ koja oslobađa jer mu je jezik zavezan za ljepilo zemaljske slasti. Tako se čovjeku njegov vlastiti duh pojavljuje kao najveći zatvor koji mu zarobljuje misli, riječi i osjećaje, koji mu ne dopušta ni slušati ni čuti, ali isto tako ni izgovoriti ono što nosi u duši.

Jer kad ljudski duh nije otvoren slušati Boga, onda je u sebi zagušen laskavim glasovima i zavodljivim zvukovima ovoga svijeta koji ga nukaju da potpuno prikloni uho samo takvim šumovima. Zbog toga mu ne ostaje dovoljno prostora da čuje i oslobađajući glas Boga koji ga oslobađa te unutarnje buke i zbrke koja nastaje uslijed takvih zvukova. A današnji čovjek je doista pritisnut potrebom da se pokaže i dokaže velik i pametan, da se osamostali od Boga prezirući njegovu riječ i zakone, da se odvaži poći putevima koje Gospodin nije naznačio. I ne vidi da je riječ o buci ljudskih misli i ideja, već je uvjeren da se razvija kao misaono biće koje ima pravo misliti i mijenjati stvarnost prema svojim nahođenjima i kanonima ovoga svijeta. A tamo gdje ne prolazi riječ Božja, ne prolazi ni riječ ljudsko. Tamo gdje nema mjesta za Boga, nema mjesta ni za čovjeka.

A jedino ga Gospodin može osloboditi tog zatvora duha na način da mu otvori slušne kanale i kapacitete, kao što je učinio s ovim čovjekom kojega su mu doveli da ga izliječi dodirom svoje ruke. I danas je on jedini koji je moćan zapovjediti našem uhu da se otvori te da bude uho budno i spremno slušati njegov glas. Kao i jeziku i ustima da se otvore naviještati čudesna djela Božja koja je učinio oko nas, a još više u nama samima. Njegovom snagom se i današnji čovjek može osloboditi usredotočenosti na samoga sebe i na svoje misli, na ljudska promišljanja i prejeftinu ljudsku logiku koja ga zagušuje i zaglušuje da ne može razmišljati sukladno Bogu, jer ne čuje njegova glasa i da ne može svjedočiti Božju istinu, jer je ne pozna ni približno dovoljno.

Stoga Gospodin, koji je svojim rukama stvorio i oblikovao čovjeka, koji ga je stvorio s tolikim sposobnostima, ne može gledati da se čovjek gubi zarobljen u sama sebe kao žrtva vlastite gluhoće i vlastite govorne mane i nesposobnosti. On zato svojim rukama obnavlja čovjeku ovu sposobnost koja postaje spasenjska sposobnost slušanja samoga Boga, to jest njegova Sina koji je došao ispuniti svoje proročko i mesijansko poslanje. Njegovom snagom i služenjem i svaki onaj kome se otvore uši i odriješi spona jezika postaje prorok i navjestitelj koji to isto poslanje vrši u svijetu u kojemu živi, poučavajući one oko sebe da slušaju volju Božju i da je drugima naviještaju. Neka i nas Gospodin na tom putu snaži, krijepi i podrži da možemo pročišćena uha i odriješena jezika biti njegovi proroci u svijetu, dok nas on ne obdari puninom života u svome kraljevstvu.