KRISTOM NADAHNUTI
Nedjelja muke Gospodnje: Isus Krist na čelu Božjeg naroda
Doista, svojim ulaskom u Jeruzalem – grad mira Isus će navijestiti Božji mir, te snagu pobjede mira nad ratom, dobra nad zlom, istine nad laži, života nad smrću
Danas na Cvjetnu nedjelju spominjemo se Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem kojim je započeo ostvarenje Božjeg nauma spasenja, svjestan da ga u Jeruzalemu čeka osuda, muka i smrt. On koji je imao položiti svoj život za cijeli naroda i za sve raspršene sinove Božje, očituje se svome narodu kao kralj i potomak Davidov, te mu zato oduševljeni vjernici kliču: ”Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi! Hosana u visinama!” Svjestan da je istinski kralj svoga naroda koji uspostavlja Davidu obećano vječno kraljevstvo, ulazi svečano u Jeruzalem očitujući svoje mesijansko poslanje. Pogotovo što kraljevstvo Davidovo, koje mu je Bog nekoć obećao, nije trebalo biti samo Davidovo, ljudsko i zemaljsko, već je trebalo biti božansko kraljevstvo koje Bog daje Davidu u vječan posjed. Zato Isus ulazi u Jeruzalem u ime Gospodnje, a ne samo u ljudsko ime, ma koliko moglo biti znamenito, kao što je bilo Davidovo ime.
Svojim ulaskom u Jeruzalem Isus nije krio da je spreman, i da treba, stati na čelo Božjega naroda, te biti istinski kralj koji vodi svoj narod u pobjede koje mu je Bog namijenio. No isto tako je, simbolikom svoga ulaska na magaretu, naznačio je da on ide u pobjede snagom mira, te da će kao kralj biti pobornik i jamac vječnoga mira za svoj narod. Doista, svojim ulaskom u Jeruzalem – grad mira Isus će navijestiti Božji mir, te snagu pobjede mira nad ratom, dobra nad zlom, istine nad laži, života nad smrću. Jednom riječju naznačio je konačnu pobjedu Boga u svijetu nad zlom, Sotonom i smrću.
Na ovaj način i danas Isus želi ući u stvarnost svakoga naroda. Narod koji nema Isusa za kralja i vođu, jamstva mira i napretka, obezglavljen je narod. Kao što je Božji narod čekao vođu da se osjetio narodom kadrim izići iz poniženja, povijesne napuštenosti i društvene zapuštenosti, tako i danas puk Božji vapi za Isusom kraljem i vođom u ovim vremenima duhovne zapuštenosti i napuštenosti naroda. Isus nas i danas izvlači iz naše obezglavljenosti kada se stavlja na čelo Božjega naroda, te očekuje da taj isti narod odlučno krene za njim imajući u njemu svoje duhovno uporište. I kao što je nekada razdvojio političke težnje od duhovnog dara, tako čini i danas kada i vjernici radije teže zemaljskim ostvarenjima nego da se potrude oko milosnog napretka. No Isus je više nego jasan. On nas ne vodi u društvene borbe i sukobe, u političke borbe i ratove, već nas poziva da ga uzmemo za kralja svoje duše, za jamca svojih vrednota, za vođu kreposna života. Tada će stanje u društvu i narodu krenuti na bolje kada budemo i sami posvećeni da s Isusom pobjeđujemo laž i zlo, smrt i mržnju, nemir i grijeh.
Ne bojmo se stoga danas stati iza Isusa koji nas kao vječni kralj vodi. On staje na čelo jer nam prethodi u svakom duhovnom boju, a svojim neumrlim životom jamac je naše pobjede. Hodimo za njim i upijajmo otajstva njegova života koja slavimo ove svete dane, kako bismo osjetili snagu i milost koju nam je svojim hodom pred nama zajamčio. Dopustimo mu da bude na čelu i našega naroda kao kralj koji ne oduzima nikome njegove zemaljske vlasti, već kao vođa koji nam ukazuje da bez duhovne slobode i izgradnje nema pomaka ni dobrobiti cijeloga naroda. Jer vječni mir naroda gradi se u dušama onih koji primaju Isusa i odvažno hode za njim. Dok mu kličemo i pozdravljamo ga što je došao među nas, ne zaboravimo ga slijediti jer ako sebi i svome narodu želimo dobrobit, ne možemo ga ostaviti sama, već trebamo zdušno koračati s njim i za njim, raspolažući se živjeti prema njegovim kraljevskim naputcima. Stanimo u njegovu kraljevsku povorku jer će nas on dovesti do vječnosti.