U ovoj velikoj i svetoj noći razmatramo čudesna divna Božja djela, kako ona starateljska, tako i ona otkupiteljska. Bog je vrelo ljubavi, a iz te ljubavi izviru nadahnuta djela kojima je od ničega stvorio zemlju, a onda još nadahnutije na njoj stvorio život i kao krunu samoga čovjeka. Kao nadahnuti tvorac svega skrbio je o svemu što je stvorio, jer onaj koji ljubi na posvemašnji način ne može nego skrbiti do kraja o svemu što je njegovo. Njegova skrb se očitovala dodatno u tome što je čovjeku nakon grijeha dao nadu u povratak u zajedništvo, te ga je u Abrahamu pozvao na vjeru da će jednom doći vrijeme predanja u ljubavi. No onaj iskonski Božji plan koji je bio kao jedno veliko zdanje čovjek je ugrozio grijehom i otpadom, nevjerom i hladnoćom vlastitoga stava i duha. Grijeh je bio kao potres koji je ozbiljno narušio odnose povjerenja između čovjeka i Boga, a time onda i samo zdanje čovjekova života.

Ali Bog toliko ljubi čovjeka da se nije dao ničim obeshrabriti. Jer je vrelo nade, vjere i ljubavi, nije htio dopustiti da čovjek to iskonsko vrelo zatrpa svojim grijesima. Jer je on čvrst oslonac i temelj zdanja života, želio je pokazati da čovjek ne može do kraja razgraditi taj isti temelj postavljen u svijet, a još više u ljudsku narav koja je stvorena na sliku njegovu. On koji je vodio povijest ljudskoga roda, nije dopuštao da tu povijest sile zla razore i pretvore u pustoš. Zato je od samoga početka predvidio i način na koji će sanirati temelje zdanje koje je sam izgradio, a čovjek ga urušio dajući više povjerenja sotoni nego njemu. Znao je što će u svojoj ljubavi napraviti da izliječi ljudsku narav čiji je korijen počeo gnjiti. Dosita, stanje ljudskoga roda moglo se usporediti s narušenom građevinom koju razara potres grijeha ili sa stablom kojemu je počeo odumirati i sušiti se korijen, jer je odbio pružiti svoje žile do božanskog izvora. A ako temelji neke zgrade nisu dobri onda je upitno sve što se izgradi iznad površine. I što se više gradi, te potom postane veća razvalina. Ili ako stablo ne prima dovoljno vlage, upitni su plodove koji rastu po granama.

Zato da čovjek ne bi postao samo velika ruševina, ili besplodno stablo, Bog je poslao svoga Sina da popravi temelj i učvrsti mu statiku, to jest da spriječi da stablo ljudskog života odumre potpuno. Uskrsnućem Kristovim Bog je postavio čvrsti temelj kao zalog pobjede koji više ništa neće moći dovesti u pitanje. Obistinilo se ono proročanstvo da „kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni“. Onaj koji je bio odbačen i pokopan u grob svoje uskrsnuće je ugradio u temelje novog ljudskog života. Time što su njega kao mlado stablo išli sasjeći da se osuši, on se ucijepio na korijen ljudske naravi i tako je iscijelio podarivši joj besmrtnost te je iz tog starog korijena iznikla nova rodna mladica koja nosi plodove života vječnoga.

Stoga u ovoj svetoj noći slavimo uskrsnu pobjedu Božje ljubavi koja je potresom uskrsnuća protresla sve naše ljudske predodžbe o životu. Slavimo Božji zahvat koji je potresao razvaline i protresao oštećenja u našim dušama nastala zbog grijeha te je učvrstio oštećeno zdanje ljudskog života na živom kamenu temeljcu. Slavimo noćas slavno uskrsnuće Kristovo kojim je iscijeljen zatrovani korijen naše ljudske naravi. Častimo uskrslog Krist koji joj je vratio plodnost time što ju je ponovno ucijepio na božanske tijekove života natopivši svojom krvlju zemlju i čineći da njegov sveti križ postane novo stablo na koje se može svatko ucijepiti i crpiti neiscrpni i nepresušni Božji život.

Vratimo se stoga svi i učvrstimo se na ovom temelju koji nam dade Bog u svojoj neizmjernoj dobroti, jer više nema potresa koji bi mogao oštetiti temelje uskrsnoga života. Budimo narod uskrsnuća koji se uzidao u ovo zdanje Božje ljubavi koje više ljudska zloća ne može razgraditi. Život nam nije dan da bude razvalina, već da bude hram Božjega prebivališta. I to ne našom zaslugom, već darom Božjim po Kristu Isusu koji je prihvatio da ga ljudi razore, da bi zdanje našega života obnovio i nepovratno učvrstio na novom temelju svoga neizrecivoga uskrsnuća. Stoga imamo neizmjerni razlog za klicanje Bogu, jer Kristova pobjeda je naša pobjeda, njegovo uskrsnuće iz groba je podizanje zdanja našega života da bude kuća sagrađena na stijeni koju ne mogu razrušiti nedaće ovoga svijeta. Kličimo svome Gospodinu i veselimo se pobjedi koju nam je podario time što nas je svojim uskrsnućem izgradio u prebivalište Boga živoga u kojemu na zemlji Boga s ljubavlju i veseljem proslavljamo, da bi on nas proslavio vječnom slavom kod sebe u nebesima.