Već prošlu nedjelju imali smo prigodu razmišljati o Gospodinovim upozorenjima glede pohlepe koja bi se mogla definirati požudom za materijalnim dobrima. U današnjemu Evanđelju čitamo dodatne upute i preporuke kojima Isus produbljuje tu temu koristeći nekoliko slika iz svakodnevnoga života kojima vrlo zorno izražava svoje božanske stavove. Tako nam on dočarava i opisuje opasnosti koje zemaljska dobra predstavljaju za duhovni život ukoliko ih se ne postavi na pravo mjesto, nakon čega nisu više dobra, nego kamen spoticanja.

Iz Gospodinovih riječi razabiremo da su zemaljska dobra kao neka vrsta magneta na koji reagira ljudsko srce jer se daje privući njihovom privlačnošću i korišću. Ili bi se pak moglo reći kako su stanoviti regulator kojim se reguliraju želje i misli našega srca. A kad kažemo srce, onda valja imati u vidu da je riječ o cijelome životu, jer srce kao svojevrsno središte predstavlja cjelinu života. Stoga kad Isus kaže: “Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti ”, ističe i izriče upravo ovu stvarnost.

Njegovo “gdje vam je blago” jednostavno znači: gdje vam je predmet zanimanja, gdje vam je pozornost, gdje su vam želje, misli, mašta i planovi. Jer blago je ono što smatramo vrijednim do mjere da cijeli svoj život usmjerimo k tome, i to ne usputno, već ciljano, svjesno, odlučno, potpuno. A ono “ondje će vam i srce biti” možemo prereći kao: ondje će vam biti i život.  Jer ono što nam privlači pozornost, zahtijeva golemi trud, troši životne snage, doista je aktivnost koja zahtijeva cijeli život.

Vrijednosti ‘srca’, vrijednosti su života, te ne funkcioniraju na mehanički ili automatski način. Prema njima se ravna i okreće cijeli život i cijelo biće. Na razini jednostavnoga znanja i pravila, Isusova riječ je razumljiva, ali naše ljudsko postojanje nije pošteđeno izazova glede konkretnih izbora, te u praksi loše primjenjujemo pravilo koje nam je on predočio kao sasvim razvidno.

Ostalo je jedino sada provjeriti koje su to vrijednosti, stvarnosti i sadržaji koji nas obuzimaju i koji nam uzimaju svu pozornost, crpe svu energiju, motiviraju naše želje, misli, maštu i planove. Jer kolikogod možemo govoriti da smo vjernici i obavljati određene vjerske obrede i čine, ali ako nam je više stalo do zemaljskoga probitka nego do nebeskoga spasenja, onda životom opozivamo to što ustima govorimo. Ako nam je više stalo do zemaljskih dobara nego do Božje milosti, onda je to pokazatelj kako su nam takva dobra postala bogom u ime kojega smo odbacili Boga.

Ako s više žara govorimo o plaćama, prodaji i kupovanju nego o evanđeoskoj poruci, znak je da nam u srcu nije Bog niti nam je srce u Bogu. To je ozbiljan simptom opasne srčane bolesti koja iziskuje potražiti istinskoga Liječnika. Ako svoje kratkoročne i dugoročne planove i vizije pravimo samo na temelju zemaljskoga, a ne i nebeskoga ‘materijala’, onda pokazujemo kako nismo otkrili blago nepropadljivo na nebesima ili ga ne smatramo tako važnim za naš život. Ako nam mašta radi samo kad mislimo o novcu, te potiče projekte i ideje o tome što možemo i trebamo činiti a ne radi nam dok slušamo riječ Božju, onda je znak da nam je Bog nedovoljno značajan u životu, te da trebamo poraditi na sebi da nam srce ne ode za lažnim blagom kamo se kradljivac približava a moljac rastače.

Upravo zato nas Isus poziva na spremnost da se othrvamo galopirajućoj logici materijalizma koja u nama ljudima guši istinsku životnu stvaralačku moć i maštu. ‘Srce’ posvećeno samo zemaljskome otupljuje na prave vrijednosti i Božje podražaje, a hlepnja za zemaljskim sadržajima iscrpljuje našu životnu snagu, jer odvlači naše srce u s izvora života koji je u Bogu, poradi čega gubimo pred očima istinski cilj i smisao života. Isus nas upozorava da se ne pouzdajemo previše u zemaljsko, jer nam to onečišćuje srce dajući mu lažnu sigurnost. Ako ne položimo svoju sigurnost u Boga, ako nas ne vodi njegova riječ, ako nemamo pouzdanja u njegovu providnost, ako ne mislimo intenzivnije na nebeska dobra nego na zemaljska, samo je znak da naše srce ne ide za Isusom.

Drugim riječima rečeno, naša praksa ne odgovara onome što usta ispovijedaju, te sličimo na zloga slugu koji je Božji sluga samo imenom, dok njegovo ponašanje to ne odražava. Isusove riječi iz današnjega Evanđelja poticaj su nam da preispitamo misli, osjećaje, želje, nakane, planove… Provjeriti nam je koliko odgovaraju Božjim mislima, planovima, nakanama i željama, to jest, jednom riječju, koliko naše srce odgovara njegovu. Ako smo djeca Božja, potrudimo se da ne bude raskoraka između njega i nas, već svojom dosljednošću pokažimo da nam je srce u Bogu.

Posvjedočimo da nam je srce uronjeno u njegovu ljubav, a njegova ljubav razlivena u našemu srcu, te težimo za potpunim zajedništvom s njime koje se već sada ostvaruje dobrim dijelom ovdje ako živimo u suglasju srca s njime. Prosvijetlimo srce njegovim sjajem i ražarimo ga njegovim plamenom i živimo za trenutak potpunoga zajedništva ne dopuštajući da nam zemaljski planovi pokvare nebeske, zemaljska dobra ugroze njegove darove. Naše je blago u nebesima, u Bogu, pa neka naše srce trajno teži i ide k njemu do onog konačnog i neopozivog susreta i neraskidivoga zagrljaja u vječnoj ljubavi.

Ivan Bodrožić | Bitno.net