Postoje tri vrste ljudi po pitanju odnosa. Jedni su oni samostalni i individualni, svoji i pomalo arogantni prema svima, koji imaju svoje stavove i ne traže baš društvo. Drugi su oni manje liderskih afiniteta koji uz sebe uvijek moraju imati onoga jačeg i odlučnijeg, a treći su oni jaki lideri koji uvijek među slabijima traže „podanike“. To je nekako već uvjetovano naravima, no, to ne znači da je dobro uzimati si za pravo zarobljavati drugoga ili ga privezati za sebe. To se ne događa samo u trećem slučaju, nego i u prva dva.

Kada slabijem treba oslonac i uzor

Kada slabija osoba tražeći neko uporište, pronađe sebi adekvatnu osobu uz koju i ona može biti jaka, ona može doći do te osobe na nesvjestan način da pronalazeći u osobi svoga idola, počne govoriti, oponašati i stalno misliti na tu osobu. Može se dogoditi i nevjerojatna ovisnost o toj osobi, da nijedan trenutak ne prođe da ti ne razmišljaš o njoj i želiš je susresti. Sve tvoje ponašanje postaje preslika njezina ponašanja, a svoje stavove preuzimaš od te osobe. I što tu nije u redu? – ima nekoliko stvari: zahtijevaš, tražiš i očekuješ od te osobe da i ona želi isto toliko vremena provoditi s tobom kao ti s njom, ostaješ ranjen kad se osoba distancira, nekamo ode, kad ti se ne javi, kada ti nešto prešuti ili kada te ignorira. Također, loše je jer ti ta osoba stoji ispred tvojih dužnosti, ostalih prijatelja, obitelji i ako si vjernik, onda je još važnije to što ti je ta osoba ispred Boga i tvoje vjere! Posljedice: ranjenost, opterećenost, sljepoća, nejasnoća, zarobljenost i nezadovoljstvo. No, ako osoba odgovori istom mjerom na tvoje ponašanje, za tebe je to još gore, jer tako dolazi do jednog navezanog, nesređenog odnosa koji ima moć gušiti kolektiv, obitelj, okolinu u kojoj se te dvije osoba nađu zajedno.

Kada dominantnome trebaju „sljedbenici“

Kada jaka i osoba liderskih sposobnosti potraži nekoga slabijeg, proces je isti, no nažalost, često to i završi nesređeno jer slabijoj osobi odgovara laskanje, druženje s jačom i dominantnijom osobom. Tako ponovno nastaje nezdrav odnos. Ako se takve osobe udruže oko sabotiranja nečega ili pomicanja dotadašnjih normi, postaje za zajednicu ljudi koja ih okružuje opasnost od manipulacije.

Kada dominantne individue iskoriste ljude koji ga smatraju uzorom

Samostalni individualci kojima nitko ne treba često su uzori mladim ljudima koji teže za istom „slobodom“. Slobodni i dominantni pojedinac poprilično zna navezati mlađe i ljude slabijeg karaktera i užih pogleda na sebe i napraviti svoj klan, krug netolerantnih osoba istog mišljenja.

Za slobodu nas Krist oslobodi

Svega ovoga ima na tone u društvima, u kolektivima, u raznim zajednicama, udrugama, timovima. No, najveći problem od svih je gubljenje sebe i svog identiteta! A Bog nas je stvorio slobodne, dao nam je pravo izbora i ne traži našu privezanost za Njega, nego nas pušta, On nas je za slobodu oslobodio i najvećih jarmova! Što bi bilo rješenje za sve to?! Pa, možda je samosvijest temeljna, no, ako nas drugi navezuju na sebe, trebamo se naučiti distancirati i udaljiti, a ako mi navezujemo nekoga, trebamo dobro stati pred svoju savjest i početi biti s drugim osobama radi njih samih, ne radi naše koristi!

I da zaključim, jednom sam čula od nekoga da je Isus radi odnosa došao na zemlju i zatekla sam se jer sam u tom trenutku shvatila da trebam preispitati i svoje odnose. Ali dobra je stvar upoznati i svoje prljave težnje i mane, jer:

Pred zidinama naših slabosti nalazi se granica početka Božje milosti!
Jer 
samo onaj koji zna koliko je slab, 
može znati kolika je Božja milost
u njegovu osobnom životu.

s. Marija Pia Tadijanov

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru dobrih informacija – klikni like[/facebook]