Kako čovjek raste u predanju i otvaranju ljubavi Božjoj, Bog ga mijenja i zacjeljuje. Oprašta grijehe i preobražava posljedice grijeha. Mijenja čak i čovjekov karakter, mijenjajući nas na sliku na koju smo stvoreni. Vidim to i po sebi. Moje najveće slabosti, koje je Gospodin uzeo pod svoje, postale su Njegove snage u meni.

To nisu moje mane koje će neki čovjek uočiti i gledati kao razlike u odnosu na sebe. To su moji nedostaci u odnosu na Božju sliku u koju trebam izrastati. Ja se mogu gledati i mjeriti samo u usporedbi s jednim – s božanskim potencijalom na koji sam stvorena. A to mogu promatrati samo u jednom čovjeku, ali koji je bio više od toga, a mene odabrao kao svoju. Gledati se mogu jedino promatrajući Krista raspetog i uskrsnulog.

Gledam se gledajući Njega, koji mi je put do vječnog Oca. On je moje otkrivenje kako trebam živjeti i jamac da ću, ako ga slijedim, živjeti vječno. Život koji do tada trebam slijediti zahtijeva poštivanje samo jednog zakona – Zakona Ljubavi. Ne shvaćam otajstva života i bezuvjetnost Božjeg milosrđa. No shvaćam kako uvijek mogu svoje slabosti utiskivati u Njegovo srce, a On će svoju svetost bezrezervno izlijevati na mene. Uzima ono moje najgore, sve ono što nije ljubav i to popravlja.

Vidim da tu gdje sam najjadnija i najslabija, Bog se najviše proslavlja. Sva bijeda koju sam predala Bogu, postala je svjedočanstvo Njegove slave. Primjerice, moj radoholizam i karijerizam, lagano rastu u svetoj revnosti i posvećenom radu i molitvi. Moje kameno i strogo srce, omekšava se u blago i ponizno srce buduće žene i majke, spremno pružati ljubav odozgor. Moje ambicije se mijenjaju, sve više usmjerene na ljude i želju za sudjelovanjem u stvaranju Božjeg kraljevstva, a ne ispunjavanju mojih ciljeva. Moje rane iz djetinjstva i sva razočaranja, pronašle su toplinu u Božjem zagrljaju, a očišćene su kroz milost suza i molitve. U svim lošim odnosima s drugima, Njegova prisutnost došla je kao pomiritelj, a moje fizičko zdravlje otkriva svoj mogući potencijal zbog ozdravljanja iznutra. Pukotine koje su ostale, ispunjavaju se Njegovom svetom prisutnošću kroz susrete s Njim na ispovijedima, svetim Misama i po čistim ljubavima koje mi je poklonio u drugima. Ma sve najgore u meni, moja ružna grešnost i sva bijeda moje ljudskosti, popravak i dovršetak otkrivaju u Njemu. Tu vidim kakav čovjek mogu biti – otkrivajući se u susretu s božanskim, jer na tom temelju sam stvorena. A to božansko je u susretu s osobom Isusa Krista.

Samo kad bismo Duhom Svetim pročistili sebe, svoje oči i uši, i vidjeli kako je Bog sve stvorio kao dobro, pa i nas same. No godine grijeha i zaprljanja, nasljedstvo ali i naše odguravanje Boga, ostavile su nam puno toga lošega. Ipak, Božja svemogućnost dolazi kao odgovor na potrebu popravljanja ovog svijeta, popravljanje nas samih.

Ma koliko se samo puta tijekom dana prekrižimo i zazovemo blagoslov Svemogućeg Oca, Sina i Duha Svetoga na sebe… A za to vrijeme kao da spavamo, pored živoga Boga. Ujutro, navečer, prije i poslije jela, prije i poslije posla, prije i poslije puta, prije i poslije molitve… A kao da ne kužimo što primamo i ne dopuštamo da taj blagoslov dođe duboko u nas i počne nas mijenjati. Proživimo silna otajstva u svetoj Misi, koja na kraju zapečati blagoslov SVEMOGUĆEG Oca, Sina i Duha Svetoga – a mi ostanemo nedotaknuti i izađemo van jednako ucviljeni, malodušni, nevjerni, nepromijenjeni… Izlivenu milost otresemo sa svoga tijela, život nam ne napreduje, ozdravljenja i čuda ne vidimo… Uspavani smo pored živoga Boga.

Ali moguće je, i to bez iznimke, da čovjek pronađe pravi okus svoga života i da zavoli svoj život, svoje tijelo, svoju obitelj, sebe i svoje bližnje. To dođe jedino i samo ako pronađe ljubav u Gospodinu, odnosno probudi u sebi svoje krštenje i otkrije da mu je tu sve bogatstvo života. Iznutra počinje izlječenje, koje onda zahvaća sve. Dano nam je sve, jer darovao nam se SVEMOGUĆI BOG, OTAC, STVORITELJ – veće ljubavi i milosti od toga na ovom svijetu nema.

Očistimo oči Duhom Svetim i probudimo se. Neka naše slabosti postanu Njegove snage. Po oproštenju naših grijeha neka ozdravimo i po primanju Njega budemo mijenjani u bića ljubavi. Svijet će nam početi izgledati drukčije, zdravije i ljepše, kada počnemo živjeti zdravlje koje nam je darovano. Sve nam je dano, usađeno, na raspolaganju. Što čekamo? Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Sve nadvladavamo po onome koji nas je uzljubio. (usp. Rim 8, 35-39)

Prihvatimo blagoslov Svemogućeg Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sanja Martinović

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru bitnih informacija – klikni like[/facebook]