Činjenica uskrsnuća je osnovna istina naše vjere o kojoj sve ovisi. S njom sve stoji ili pada. Zato je Uskrs i najvažniji kršćanski blagdan. Zato i oni koji žele zanijekati Krista daju sve od sebe da zaniječu uskrsnuće. Tako je bilo od samih početaka (usp. Mt 28,11-15).

Javiše sve što se dogodilo

Prva stvar što upada u oči u ovom evanđeoskom odlomku je činjenica da su vojnici glavarima svećeničkim javili ono što se doista dogodilo. Navijestili su im istinu. Posvjedočili su Isusovo uskrsnuće.

Nije dovoljno čuti navještaj. Pa čak ni od neposrednih svjedoka. Potrebno je čuti ga srcem. Jer oni koji imaju zatvoreno srce navještaj o uskrsnuću ne doživljavaju kao Radosnu Poruku, nego kao problem o kojemu se treba vijećati i donijeti odluku što i kako postupati.

U tome je zapravo slika njihovog, ali i svakog drugog grijeha. Radi se o odbijanju pružene ruke i milosti Božje i vlastitoj prosudbi i djelovanju prema vlastitim zaključcima. Čovjek se ne prepušta Božjoj volji i njegovom vodstvu, nego sam određuje načela djelovanja.

Dok smo mi spavali

Još jedna istina o grijehu se ističe u ovom kratkom evanđeoskom odlomku. Oni koji griješe prečesto misle da dolaze do briljantnih rješenja i dobrih zamisli, ali u stvari, duboko u sebi, one su proturječne i neutemeljene. Zapravo pokazuju bijedu srca i uma onoga koji se srcem i umom ne prepušta Bogu.

Ako dočuje upravitelj

No, grijeh ne vodi samo u duhovnu propast. Grijeh nas dovodi i u materijalni rizik. Ugrožavamo svoje postojanje. Vojnici, pristankom na bijednu laž, dovode svoje živote u opasnost, tješeći se obećanjem onih koji su lašci i koji ih upravo nagovaraju na laganje.

Mnogo novaca

Argument protiv uskrsnuća je bila laž vojnika koja je kupljena s mnogo novaca. Duhovna istina se želi zatrti materijalnim darovima. Opasnost je to koja je prisutna u svim prostorima i vremenima. Da nas materijalno zaslijepi i da se zbog toga odreknemo Boga.

Neki od straže

Vojnici su prvi svjedoci Isusova uskrsnuća. Neki od njih su javili poslodavcima što se dogodilo. Ne znamo što je bilo s onim drugim vojnicima. Kamo su krenuli? Što su oni govorili? Kako su izgledali njihovi životi?

Prečesto se i u našim župama, napose nakon primljenoga sakramenta potvrde, oni koji su uvjeravali Zajednicu da žele biti aktivni kršćani životno opredijeljeni za Krista, odlaze kojekuda. Što će raditi i kako će živjeti ono čega su postali svjedoci prečesto nam je nepoznanica. Ali zato znamo da ih nikada ne smijemo izostaviti iz svoje ljubavi i svojih molitava.

Nikola Kuzmičić