Vidi

Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.” Reče mu Natanael: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” Kaže mu Filip: “Dođi i vidi.”

Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!” Kaže mu Natanael: “Odakle me poznaješ?” Odgovori mu Isus: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.” Nato će mu Natanael: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!” Odgovori mu Isus: “Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!” I nadoda: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.”

Iv 1,45-51

Rječit je ovaj evanđeoski odlomak (usp. Iv 1,45-51) Višeslojan je i poticajan.

Filip nađe Natanaela i javi mu

Filip, upoznavši Krista, spontano odlazi i postaje svjedok. To je bitna oznaka nas kršćana. Nemoguće je doista susresti Krista, a da istodobno ne poželimo dvije stvari. Ponajprije poželimo ostati zauvijek s Kristom, ali istodobno želimo i otići svim ljudima te posvjedočiti svoje iskustvo susreta. Odlazimo svim ljudima, ali počinjemo od onih koji su nam dragi i životom blizi. Baš kao što je i Filip potražio Natanaela jer je znao njegovo srce i njegovo očekivanje Mesije.

Iz Nazareta da može biti što dobro

Zanimljivo je koliko su i danas snažne predrasude i stereotipi kojima smo tijekom života zadojeni. Strašno je koliko smo dobra i lijepog spremni propustiti zbog pretpostavki i unaprijed donesenih sudova.

Potrebno je neprestano čistiti svoje srce. Potrebno je neprestano se učiti otvoreno pristupati svakom čovjeku s povjerenjem i kao pojedincu. Dakako da to ne znači biti naivan i bez mudrosti koje donosi iskustvo, ali znači biti slobodan od onoga što je bilo do sada.

Zanimljiva je još jedna stvar. Zanimljiv je Božji izbor koji nas neprestano zbunjuje. Od svih mjesta u kojima se mogao nastaniti, Bog je za svoje prebivalište izabrao baš grad na lošem glasu. I opet se poistovjetio s onima koji su najugroženiji. S onima koje ljudi preziru zbog njihova podrijetla.

Dođi i vidi

Nepotrebno je gubiti vrijeme i energiju dokazujući ono što je očito svima koji nisu mržnjom ili glupošću zaslijepljeni. Zar će, na primjer, netko tko obezvrjeđuje vrijednost i simboliku križa Kristova u našoj tradiciji i sadašnjosti razumjeti argumente koji budu izrečeni? Zato se ne treba upuštati u jalove diskusije s površnim ljudima. Potrebno je učiniti druge dvije stvari.

Ponajprije je potrebno moliti za one koji nas vrijeđaju i napadaju. Ali je nužno učiniti i ono što je napravio Filip. Dođi i vidi! Potrebno je svjedočiti ono što riječima ispovijedamo. Potrebno je biti autentičan kršćanin. Potrebno je svojim načinom života obezvrijediti svaki argument, svaki napad i svaku klevetu.

Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare

Potrebno je imati i ono što nam Isus pokazuje primjerom u ovom evanđeoskom odlomku. Potrebno je prepoznavati dobro u drugom čovjeku i prepoznato naglas izgovoriti. Ne trebamo štedjeti realne pohvale. Pokažimo onome tko se trudi da primjećujemo njegov trud. Onome tko postiže rezultate da primjećujemo njegov uspjeh. Onome tko otvara nove horizonte da nam je razbistrio pogled.

Dakako da nećemo skrenuti u nepotrebno laskanje ili iritantno dodvoravanje, ali ćemo naglas izreći dobro koje primjećujemo. Bez straha da će se netko zbog toga uzoholiti.

I više ćeš od toga vidjeti

Utješno je obećanje koje Isus daje na kraju evanđeoskog odlomka. Obećanje kojim nam svjedoči o blagoslovu i milosti koja nas čeka ako se opredijelimo za njega. Ni ne možemo pojmiti sreću zajedništva s Bogom na koje smo pozvani i za koje smo stvoreni.

Nikola Kuzmičić