Kada negdje gori, dobro je uza se imati protupožarni aparat ili već iskonstruiran sustav koji sam reagira na dim ili vatru u blizini. Posebno u ovo ljetno doba kada su vrućine, potrebno je pripaziti na moguće izazivače požara. Također, može se reći da je protupožarni sustav nešto što svakom kućanstvu treba, no, treba li i Bogu tako nešto ili On to već ima?

Kada promatraš more, a posebno ako ga poznaješ, možeš lako uočiti različite struje u njemu, možeš uočiti hladnu i toplu «žilu» mora, jedna ti odgovara, dok od druge bježiš. Isto tako, postoji vatra u pozitivnom i negativnom smislu. Smisao se određuje prema namjeni i šteti koju izaziva. Ako te vatra grije, ako u tebi žari, posebno ona od Duha Svetoga, onda je to «dobra» vatra, a ako je to vatra koja i za vrućina i sparina grije, te pali šume i stabla, ono korisno što daje kisik, život, onda je to «loša» vatra. U tom smislu, ako govorimo o vatri i protupožarnom sustavu, važno je naglasiti potrebu razlikovanja dobre od loše vatre u nama samima.

Kao mala učila sam na vjeronauku da je Bog Sveprisutan i poprilično Velik i Jak, ali da se u toj svojoj veličini spustio u liku malog djeteta; bezazlenog, nevinog, ovisnog o drugima. I kao takav, Bog, Utjelovljena Riječ, kročila je Zemljom čineći dobro. I nakon smrti na križu, uskrsnuo je i ostao živ među nama u svakom trenutku, ali nam se ne ukazuje svako malo, nego nam govori u našim dubinama, kako bi sv. Augustin rekao: Bog je «interior intimo meo»- ono najdublje u mojim dubinama. Tako i Bog nama znači progovara unutra, po savjesti. I što je ta savjest nego protupožarni sustav?! :)

Bog kao stanovnik našega srca, bili mi toga svjesni ili ne, mora imati svoju sigurnost i «zdravstveno osiguranje». Tako, primjerice, ako ne poslušamo taj Njegov glas koji kao sekretarica šumi u našem srcu jer ga ne čujemo od buke mnoštva glasova, zvukova i požude, najčešće ostaje kao stišani cd-player kojeg mi dok svira, uopće ne zamjećujemo.

No, Bog je jako dobro znao da čovjek voli otići izvan sebe jer ga ništa u njemu ne mora onda kopkati, te se osigurao malo bolje. Kako mi niječemo taj glas savjesti u sebi, ne slušajući ga i radeći ono što nam tijelo i požuda, želje i sebičnost traže, postajemo nezadovoljni, ljudi bez radosti, namrgođeni i čangrizavi, a što je još gore, ako nemamo nekoga na koga bi se istresali, postajemo očajni, depresivni, ogorčeni i frustrirani. I umjesto da mi to shvatimo kao protupožarni sustav kojim Bog kišom milosti oblijeva naša tijela i dušu, mi ne odemo na ispovijed, ne popričamo s nekim tko daje nadu, ne idemo u crkvu, jer grijeh vidljivo udaljava čovjeka od potrebe za sakramentima, duhovnim stvarima i ljudima, a približava nas ispraznostima, užitcima i hedonističkim težnjama.

Da… Božji protupožarni sustav je poput blagog lahora koji u nama izaziva orkansku buru, kao kad bismo kapi vode kapnuli na upaljeni plin na štednjaku. I Bog bi mogao ovaj sustav nadograditi osjećajem svoje nadmoći, a vlastite bijede, ali On to čini samo u onima koji Ga žele u svom životu bez obzira na svoje slabosti, jer… Božji protupožarni sustav ima jednu polugu koja se zove sloboda! A ta sloboda koju trebamo dati Bogu kako bi u nama živio i činio bez «gas» maske, uvjet je za mirnu savjest, čisto srce, svetački duh.

No, u svemu tome ima dvije dobre stvari: 1-dobro je da se nitko ne može duhovno umisliti jer svi smo tu negdje – slabost, grijeh, pad, podizanje, i 2- svi zajedno imamo sreće jer svakoga dana možemo krenuti iz početka – priznati sebi, drugima, Bogu, okrenuti novu stranicu i zaveslati s Isusom koji ima moć i snažne valove umiriti, oblake rastjerati, bolesne ozdraviti, mrtve uskrisiti i očajnima vratiti nadu!

s. Marija Pia Tadijanov

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru dobrih informacija – klikni like[/facebook]