Biti Isusov prijatelj

Kad ljudi sklapaju prijateljstva s poznatima, uglednima i moćnicima ovoga svijeta, onda ih redovito nastoje pretvoriti u zemaljsku korist. Prijateljstva tako postaju prigoda da se i sami domognu položaja, radnog mjesta, određenih pogodnosti, što nam se može činiti vrlo logičnim, jer je normalno da učinimo uslugu i pomognemo najprije onima koji su nam najbliži. Međutim, ljudi najčešće ne znaju pronaći mjeru, te ne djeluju u okvirima zakonitog odnosa i puta, nego, što nije rijetkost, služe se i nezakonitim metodama. Zato određeni prijatelji služe da se bez rizika i nekažnjeno zaobilaze pravila, odredbe, zakoni, da se nekažnjeno radi zlo i provodi kriminal u društvu pokazujući svoju nadmoć, to jest iznoseći na vidjelo svu nemoć društvenih službi i poretka. No, ma koliko neko mogao biti ponosan na moć takvih prijatelja koji se bahate pred pravdom i poštenjem, ipak su to lažna prijateljstva koja se svode na sluganski odnos, jer u takvim prijateljstvima se služi prvenstveno interesu i koristoljublju. Zato prije ili poslije dođu na naplatu i pokaže se koliko su bila štetna.

No nije rijetkost da takav ‘prijateljski’ stav mi ljudi zauzmemo prema Bogu, napose kad je u pitanju vjera koja nas uči da nam je Bog Otac i prijatelj. Gospodin Isus nam je doista predstavio lice Boga kao Oca i prijatelja, za razliku od slike okrutnog suca i nedostupnog vladara koja je postojala o Bogu u mnogim religijama. No na žalost, jedan dio vjernika ovu spoznaju da je Bog više prijatelj i otac zloporabljuju na način da onda njemu i svojoj vjeri pristupaju bez dužnog poštovanja, kao prema onome koji im dopušta život na nezakonit način bez kaznenih posljedica. Tako da i mi kršćani dolazimo do proturječnih situacija u kojima grješnik nema straha griješiti i kršiti Božje zapovijedi, jer se Boga ne boji držeći ga prijateljem koji prašta, dok su u isto vrijeme mnogi koji bježe od grijeha isključivo iz straha, što ih onda priječi stupiti u iskreni odnos prijateljstva i blizine s Bogom.

Istina je da Gospodin Isus ne želi da se strašimo Boga, niti da druge strašimo njime. Naprotiv, želja mu je da upoznamo njegovu uzvišenost, te da skrbimo da svom krhkom i ranjivom životu dademo pravi lijek, okrjepu i vječno spasenje. Želja mu je da se borimo za se i radi sebe da ne povrijedimo svetost svoga života odbacujući Boga. Zato je u današnjem Evanđelju svojim učenicima rekao da su oni njegovi prijatelji, jer ih je on tako nazvao i podario im prijateljski status. Izričito je rekao da ne žele da budu sluge, jer sluga ne poznaje svoga gospodara, ne zna što misli niti što radi, dok prijatelj ima uvid u sve što prijatelj gospodar radi, te s njim održava najprisnije zajedništvo.

Činjenica je ipak da je ljudima pred Bogom mnogo lakše biti sluga i rob, nego pravi prijatelj. Lakše je u strahu slušati njegove zapovijedi, nego uspostavljati odnos istinske sinovske i prijateljske odanosti. No mi kršćani koje je Gospodin Isus pozvao da budemo njegovi i Božji prijatelji, trebamo pokazati da je jedini ispravan stav pred Bogom, stav prijateljstva, ali ne onog lažnog, nego onog kojem nas je on poučio. A biti prijatelj ne znači da smo slobodni od obveza prema zakonu i odredbama, nego, štoviše, da nas uz zakon i odredbe koje je Bog propisao, dodatno veže i obvezuje žarka ljubav. Mi kršćani ne možemo svoje ‘biti prijatelj Božji’ svesti na neku vrstu olakotnog odnosa, nego na dodatno obvezujući. Ne možemo sebi dopustiti biti lijeni i površni samo zato što znamo da je Bog naš Otac i prijatelj, niti si možemo dopustiti ostati bez dužnog poštovanja i straha samo zato što znamo da je on beskrajna ljubav.

Upravo biti prijatelj, kako nas je Gospodin Isus poučio, podrazumijeva iznimni stupanj poštovanja i ljubavi s kojom se ništa ne može usporediti. To je ljubav koja nadilazi zakon, ali ga ne krši, jer bi time griješila i protiv sebe i protiv prijatelja koji je propisao zakone za naše dobro i ostvarenje.
Pa čak i ono pravo ljudsko prijateljstvo ne bi smjelo postojati samo na bazi koristoljublja, niti bi dopuštalo površan odnos prema prijatelju, kao da bi prijatelj bio osoba s kojom možemo olako prebijati svoje račune i dugove, zataškavati probleme i krive poteze. Kao da bi prijatelj bio osoba koja nam mora progledati kroz prste kad idemo zlim putem. Tim više to vrijedi za Gospodina. On nije i ne želi biti moćni prijatelj na vlasti koji će nam kao nedodirljivi zaštitnik omogućiti ili tolerirati da kršimo zakon, ili pak zataškavati zlodjela koja činimo.

Bog nam, naprotiv, objavljuje uzvišenost svoga lica, iskazuje nam čast da možemo biti njegovi prijatelji, što ne znači da se radi toga trebamo opustiti i zloporabiti svoj status. Naprotiv, moramo biti još gorljiviji prema njemu da što bolje upoznamo njegovu svetu volju i nauk spasenja kojim nas je obdario. Zato se upravo od prijatelja očekuje da bolje od drugih čuvaju zapovijedi, čime potvrđuju iznimno poštovanje i ljubav prema njemu. Pravi prijatelji potvrđuju da žive od prijateljstva, te da ga ničim ne žele kompromitirati. A onaj tko griješi protiv prijatelja i protiv vrijednosti prijateljstva, u stvari je rob i sluga svojih prizemljenih potreba, a ne pravi prijatelj.

Budimo Isusovi prijatelji koji čuvaju njegove zapovijedi, a imaju strah od grijeha, jer grijehom kvare prijateljstvo s njime. Ne budimo bahati i površni prijatelji koji previđaju da je u prijateljstvu najvažniji sadržaj darovani život prijatelja, nego ostanimo u ljubavi Božjoj i Isusovoj kako bi naša radost mogla biti potpuna. Ljubimo potom jedni druge, kako bismo djelom pokazali da smo pravi prijatelji njegovi jer činimo što nam je zapovjedio, kako bi rod naš ostao po svu vječnost.

dr. don Ivan Bodrožić