NOVA KOLUMNA ROBINA HARRISA

Hrvatima i njihovim političkim predstavnicima bilo bi mudro izbrisati iz glava sve predrasude o Donaldu Trumpu

Od Nove godine, SAD će predstavljati novi veleposlanik, politički imenovana osoba bliska Trumpu. To će biti važan trenutak. Donosi novu priliku Hrvatskoj da jasno izloži zašto bi njezini vlastiti nacionalni interesi – i interesi Hrvata u Bosni i Hercegovini, sada još više ugroženi posljednjom presudom u Haagu – bili važni SAD-u i Zapadu

robin harris donald trump

Foto: Shutterstock.com

Poglavar Engleske crkve, nadbiskup Canterburyja, Justin Welby, nedavno (26. studenog) je izjavio kako ne razumije zašto tako mnogo kršćana u Sjedinjenim Američkim Državama podupire predsjednika Trumpa.

Davno su prošla vremena u kojima bi itko u Britaniji očekivao autoritativno moralno vodstvo od strane Anglikanske crkve. Engleska crkva sve više nalikuje vladinom ogranku, čija je odgovornost ograničena na upravljanje slavnim drevnim crkvama (ukradenim katolicima pod Henrikom VIII.) i organizaciju veličanstvenih državnih događanja (poput nadolazećeg vjenčanja princa Harryja). Ali Nadbiskupovo je opažanje dobilo široku pozornost, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama.

Naravno, mnogo važnih i samovažnih osoba izrazile su svoje neshvaćanje – zajedno s različitim stupnjevima tjeskobe, prezira i bijesa. – u pogledu Donalda Trumpa. Odabir, izbor i opstanak Trumpa, unatoč neviđenom pokušaju da ga se uništi korištenjem svih mogućih sredstava, predstavlja utjelovljeni ukor politički korektnoj, globalističkoj, liberalnoj eliti u Europi i SAD-u, koja još uvijek vjeruje da budućnost pripada njima. Nadbiskup Canterburyja je, za razliku od njih, bio pristojan, ali s visoka. Rekao je da bi se mogao rukovati s američkim predsjednikom u slučaju planiranog posjeta Britaniji, dodajući da je u opisu njegova posla susretati se s ljudima s kojima se ne slaže, “i svjedočiti im Kristovu ljubav, i pokušati ih navesti na drugačiji put”.

Papa Franjo, premda na izravniji način, također je izrazio svoje neprijateljstvo prema predsjedniku Trumpu. Zaustavljajući se tik pred izravnom političkom intervencijom, Papa je snažno kritizirao Trumpov planirani zid, njegovu imigracijsku politiku u općenitijem smislu, i posebice američko odbijanje potpisivanja posljednje faze agende protiv klimatskih promjena. Referirajući se na odluku Trumpove administracije da prekine program DACA (Deferred Action for Childhood Arrivals), koji je omogućavao imigrantima koji su u Sjedinjene Američke Države ušli nelegalno kao djeca da žive, rade ili studiraju tamo, Papa je rekao: “Čuo sam da se predsjednik Sjedinjenih Američkih Država predstavlja kao čovjek koji je pro-life”, sugerirajući, međutim, kako je prekid DACA-e u suprotnosti s time.

Niti nadbiskup Welby, niti papa Franjo ne razumiju mnogo o Americi. Nadbiskup ju očito smatra zbunjujućom. Papa ostavlja dojam da ju smatra zlobnom. Ali važno je da kršćani svugdje, bilo da završe kao kritičari ili podupiratelji američkog predsjednika kao političkog vođe, ispravno shvate zašto je toliko mnogo vjernika u Americi glasovalo za njega i još uvijek pozdravlja njegovo djelovanje.

Na posljednjim predsjedničkim izborima postojao je jasan ideološki izbor – i bio je, uistinu, jedan izbor, a ne niz alternativnih opcija. Taj je izbor bio između radikalne sekularne liberalne agende, utjelovljene u Hillary Clinton (s Billom i drugim pratećim sumnjivim suradnicima) i, s druge strane, snažna, nacionalistička, više-manje tradicionalistička agenda, koju je predstavljao Donald Trump. Naravno, za kršćane, kao i za nekršćane, i druge su velike teme bile važne – osobito vanjska politika i ekonomija. Ali, u mjeri u kojoj su izbori bili referendum o smjeru američke kulture, bilo je vrlo vjerojatno da će predani kršćani u ovakvom izboru glasovati za Trumpa.

Valja napomenuti kako predsjednik Sjedinjenih Američkih Država nije samo glavni zapovjednik i šef izvršne vlasti. On je također ovlašten napraviti niz značajnih imenovanja. Kao posebno važno, može nominirati suce Vrhovnog suda. Ovo je bilo još jedan razlog zašto je bolje da u Bijeloj kući bude Donald, a ne Hillary. Sud je taman uravnotežen između liberala i konzervativaca, a jasna liberalna većina bacila bi američke institucije i društvo u još veći kaos.

Trump na vlasti nije ispunio sve nade koje su njegovi pristaše polagali u njega. Zid još uvijek nije izgrađen. Amerika se još više uključila u vanjske sukobe. Niži porezi možda jesu na putu, ali skupi zdravstveni program Obamacare još uvijek je na snazi. Neke kršćanske grupe su također nezadovoljne. Trump nije tradicionalist u pogledu istospolnog braka, koji po svemu sudeći podupire.

Ali ono što je važno – ili bi tako trebalo biti važno – kršćanima, koji, naposljetku, nisu pozvani birati vjerskog vođu nego nekoga tko će stvoriti uvjete u kojima je moguće braniti istinu i prakticirati vjeru bez ometanja, jest da je Trump održao svoju riječ o ključnom pitanju Života. Stavio je snažne ‘pro-life’ osobe na ključna mjesta u vladi. Ukinuo je financiranje Fonda Ujedinjenih naroda za stanovništvo, koji subvencionira uvrnutu kinesku politiku prisilnih pobačaja. Imenovao je suca Neila Gorsucha na Vrhovni sud, održavši svoje obećanje kako će “na Vrhovni sud imenovati samo pro-life suce”. Najdramatičnije, poslao je snažno pro-life usmjerenog potpredsjednika Mikea Pencea da održi govor na Hodu za život – Pence je tako postao najviši vladin dužnosnik koji je ikada govorio na tom događaju. Pence je okupljenima rekao: “Život ponovno pobjeđuje u Americi.” Sve u svemu, predsjednik Trump je najsnažniji pro-life američki predsjednik još od Ronalda Reagana, i vjerojatno najučinkovitiji pro-life politički ili vjerski vođa u svijetu danas. To su pitanja za njegove kršćanske kritičare o kojima trebaju razmisliti, pa čak i ispitati svoju savjest.

Još su dva aspekta koja treba primijetiti kada govorimo o radu Trumpa, a koja bi svi kršćani trebali pozdraviti. Prvi je da je, u oštroj suprotnosti s nametljivim i prisilnim društvenim liberalizmom koji su promicali Barack Obama i Hillary Clinton, Trumpov pristup razuman i popustljiv. U onome što se u Hrvatskoj čini kao primjer potpunog administrativnog ludila, Obama je izdao nalog kojim zahtijeva da u cijeloj Americi “rodno neopredijeljeni” studenti imaju pristup svlačionicama, zahodima i sportskim momčadima suprotnog spola. Trump je jednostavno ukinuo tu obvezu. (Zapravo, Hrvatima bi bilo bolje da se priviknu na ozbiljno shvaćanje agende rodne ideologije, zato što je Istanbulska konvencija uključuje, a to je ideologija koju odnarođene hrvatske političke elite simpatiziraju). Pristup Trumpove administracije je široko liberalan u klasičnom anglosaksonskom smislu: dopušta, ali ne nameće. Ovo možda nije idealno za one koji bi voljeli da vlada izravno artikulira kršćanske vrijednosti, ali to je najbolje čemu se od Amerike trenutno možemo nadati.

Drugi aspekt u kojem je Trumpova administracija prijateljska prema kršćanima – ponovno, nasuprot prošlim američkim administracijama, i gotovo jedinstveno među zemljama danas – njezina je eksplicitna potpora progonjenim, zaboravljenim i brojčano umanjenim kršćanima na Bliskom istoku. SAD se obazreo na brojne pritužbe da međunarodna pomoć usmjerena kroz UN-ove programe pomoći ne dolazi do kršćana koji su tamo. Postojali su i praktični i politički razlozi za ovaj neuspjeh, ali SAD će sada slati svoju pomoć izravno kroz USAID i vjerske organizacije. To uključuje više od prekida s dosadašnjom praksom. To je kršenje konsenzusa prema kojemu je Bliski istok godinama smatran “muslimanskim svijetom” u kojem je najbolje zaboraviti na kršćane, kako ne bi izazvali ljutnju islamista, ili kritiku politički korektnih.

Sjedinjene Američke Države danas su uvjerljivo najvažniji vanjski čimbenik hrvatske sigurnosti – iako možda ne biste tako rekli iz ovdašnje opsjednutosti Europom i ulizičkim stavom prema Njemačkoj.

Od Nove godine, SAD će predstavljati novi veleposlanik, politički imenovana osoba bliska Trumpu. To će biti važan trenutak. Donosi novu priliku Hrvatskoj da jasno izloži zašto bi njezini vlastiti nacionalni interesi – i interesi Hrvata u Bosni i Hercegovini, sada još više ugroženi posljednjom presudom u Haagu – bili važni SAD-u i Zapadu. Pri tome, hrvatskim predstavnicima bi bilo mudro da iz glava izbrišu stereotipe prema Trumpu, koji se pokazao mnogo pametnijim i prilagodljivijim nego što su to njegovi protivnici očekivali.

Štoviše, kada se pogleda na njihovu ideologiju, ispada da su ti neprijatelji često neprijateljski i prema hrvatskoj državnosti i povijesti. Kao kršćanska zemlja, Hrvatska bi također trebala biti ohrabrena činjenicom da su u Trumpovoj Americi oni na vlasti, ponovno, kao i u Reaganovo vrijeme, pokazali kako poštuju kršćansku vjeru i široko podržavaju vrijednosti koje su iz nje proizašle. Hrvatsko društvo utjelovljuje te vrijednosti također, i Hrvati bi trebali pozdraviti saveznika u njihovoj obrani.

Robin Harris | Bitno.net

Objavljeno: 2. prosinca 2017.

Možda vam se svidi