Deset postavki što slijede izvorno su napisane za kršćansku publiku, da premoste jaz između javnog pesimizma i optimizma među znanstvenicima svih struka.

1. Ispovijedajte vjeru samouvjereno

Kršćanima: Ako molite: „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga“, onda vaša vjera mora biti na prvom mjestu. Za vas kršćanstvo nije hipoteza ili teorija – ono je sve, sveobuhvatni pogled na svijet. Ne kažemo da su neke stvari inteligentno dizajnirane, a neke druge su samo prirodne slučajnosti – mm kao da priroda nije Božje djelo – nego sve gledamo kao dosljedno interaktivnu sveukupnost, Stvoreno, uključujući svaku česticu i silu kojima upravljaju zakoni fizike.

Ateistima: Naravno da vi ne ispovijedate vjeru, ali nadam se da možete cijeniti logičnu dosljednost kršćanskog „sve ili ništa“ pogleda na svijet. Sve što je manje od toga ne slaže se s vjerovanjem u Stvoritelja svih stvari. Ako ukažete na tu nedosljednost kršćanima koji razlikuju „prirodne slučajnosti“ i „inteligentni dizajn“, imate dobar argument.

2. Poznajte svoju vjeru, i neka ona vodi vaše razmišljanje

Kršćanima: „Dogme su svjetla na putu naše vjere, one ga osvjetljuju i čine sigurnim.“ (KKC 89). Ne možete se orijentirati u znanosti u svjetlu vjere ako vam, tako reći, svjetla nisu upaljena. Mnogo je izvora za proučavanje nauka Crkve. Osim Katekizma, Temelji katoličke dogme Ludwiga Otta i Izvori katoličke dogme su izvori kojima možete vjerovati.

Budite svjesni hijerarhija istina. (KKC 90) Razlikujte nepogrješive dogme i teološka mišljenja. Najviše se rasprava odvija ondje gdje se predlažu teološka mišljenja, a znanost može pripomoći razumijevanju. Kako govoriti o pojavi i evoluciji života? Kako opisati jedinstvo tijela i duše? Kako razmišljati o ljudskoj osobi naspram drugim stvorenja?

Ateistima: Slabo se shvaća razlika između dogme i doktrine. Postoje neke dogme koje kršćani stvarno ne mogu poreći, jer bi ih to logično odvelo do poricanja drugih doktrina. Sve potječe od Presvetog Trojstva i Utjelovljenja. Postojanje duše, početak Stvaranja, i Kristova čuda ne smatramo istinitima slijepo vjerujući, nego razumno pristajući u vjeri, kao kad učenici razumno pristaju kad uče o atomima.

Za mene se sve svelo na trenutak odluke kad sam morala odabrati hoću li učiniti taj skok u vjeru i vjerovati u Krista, ili pak neću. To je iskustvo bilo jako slično skoku koji sam učinila da postanem znanstvenica, samo mnogo značajnije. Ušla sam, tako reći, u laboratorij katoličke vjere, i testirala crkvena učenja u svom životu da vidim što bih mogla naučiti. Naučila sam imati snažniju vjeru jer sam naučila da su učenja istinita, dobra i lijepa. No ne bi bilo smisla da sam samo gledala izvana. Morala sam sama „okusiti i vidjeti“, sakupiti empirijske dokaze kako bih došla do dobrog zaključka. Razumijem da vam se životi vjernika čine čudnima, čudnima kako što rad znanstvenika-istraživača izgleda posjetitelju koji viri kroz vrata užurbanog laboratorija.

3. Poštujte stručnjake

Kršćanima: Sve nas se potiče da učimo o promjenama doktrine, ali ne igrajte se „teologa iz naslonjača“ i ne promovirajte svoja mišljenja kao prihvaćeno učenje. Izbjegavajte spekulacije, jer to izaziva zbunjenost. Umjesto toga čitajte što su pisali teolozi i prenosite drugima njihov rad, jer suvremeni dijalog treba ljude koji znaju dobro komunicirati.

Također, poštujte znanstvenike. Znam, danas mnogi znanstvenici nisu vjernici, ali ako nikad niste osmišljavali eksperimente, mučili se s podacima, i stavljali svoj ugled iza svojih zaključaka, teško je cijeniti što sve treba učiniti da se doda novo znanje u nekom znanstvenom polju. Budite samouvjereni u svojoj vjeri i čitajte znanstvene studije, pa ćete moći dokučiti što da prihvatite za sebe, a što da odbijete. Težite stručnosti i vodite druge.

Ateistima: Kršćani mogu mnogo naučiti od znanstvenika ateista. Mislim da ih se treba saslušati i razmotriti njihove argumente. Nećemo se svi slagati. Nadam se da možete takvo poštovanje iskazati teolozima. Samouvjerena osoba može slušati druge ideje bez straha.

4. Ne budite tjeskobni sve dok ne nađete jedan konačan odgovor

Kršćanima: Razmišljajte o procesu orijentacije kroz znanost u svjetlu vjere kao o zaranjanju u komplementarne tajne. Vjera i znanost dva su različita očitovanja iste stvarnosti. Kad se čini da imaju proturječne zaključke, to je zato što naše znanje nije potpuno. Mnogo je pitanja koja nemaju jasne odgovore, i baš se zato o njima raspravlja. Koliko su neandertalci bili poput ljudi? Kako kemija mozga utječe na naše ponašanje? Što da mislimo o kvantnoj prepletenosti[1]?

Baš kao što se razumijevanje doktrina mijenja, znanstveni su modeli provizorni, privremeni. „Provizorij“ je privremeno rješenje. Znanstvene teorije i modeli daju privremena objašnjenja dok se s više istraživanja ne otkriju neka bolja. Kad ulazite u neku temu gdje istraživanja još traju, nastojte razumjeti više različitih mišljenja. Ne artikulirajte mišljenje dok niste spremni. U redu je reći: „Ne znam. Možete li objasniti što mislite?“

Ateistima: Isto, ali vi se vjerojatno bavite samo znanstvenom stranom stvari. Shvatite da katolici barataju i razumom i vjerom jer nam je oboje potrebno da nastavimo svoj pristanak u vjeri, kao što orlu trebaju oba krila da leti.

5. Pojasnite kakve dokaze pruža znanost

I jednima i drugima: Induktivni dokazi idu od detalja do širokih zaključaka – oni utvrđuju. Znanstveni dokazi pružaju samo induktivne dokaze vjere. Na primjer, Veliki prasak utvrđuje neki početak u vremenu – on ne dokazuje apsolutno konačni t=0. Suprotno tome, deduktivni dokazi idu od širokih tvrdnji do zaključaka, tj. oni potvrđuju. To su, općenito, dokazi koje pružaju filozofija i teologija. Može se metafizički argumentirati da je prošlost konačna ili je beskonačna. Ako se može rezonirati da je beskonačno vrijeme slabo vjerojatno, onda se podrazumijeva da je konačno vrijeme vrlo vjerojatno.

Kršćanima: Ne referirajte se na znanost kao na ikakav apsolutni dokaz nekog teološkog zaključka. Veliki prasak, teorija precizne ugođenosti u svemiru (fine-tuning), uređenost kod živih bića, i poredak u periodnom sustavu su sve induktivni dokazi prvih redaka Vjerovanja, ali samo onako kako su duga, zalazak sunca i štenci labradora dokazi Boga. Znanost treba nadahnjivati strahopoštovanje i divljenje jer je gledamo kao proučavanje Stvaranja.

Ateistima: Mi shvaćamo da se dokazima može dokazivati jedno ili drugo. Vi se možete referirati na znanost kao induktivni dokaz kojim ćete poduprijeti tvrdnju da Bog ne postoji. Možete izvoditi deduktivne dokaze koji kažu da je slabo vjerojatno da Bog postoji. Očito, kršćani te dokaze vide kao slabe. Možete svu vodu koju hoćete složiti u najkompliciraniji kristal, ali ne možete natjerati nekoga da to popije. Zato ja tu moram spomenuti osobnu percepciju. Dokazi su mi pomogli promisliti o stvarima, ali davanje pristanka na zaključke bilo je djelo intelekta i volje.

6. Pogledajte Mars

Kršćanima: Sv. Toma Akvinski u Sumi teologije objašnjava da u prirodi postoji poredak uzroka i posljedica (ST I.105.6). Bog sve stvara i čini da sve vidljive i nevidljive stvari postoje; On je prvi uzrok, Stvoritelj, nepodložan sekundarnim uzrocima poput promjene i kretanja u fizikalnom svijetu. Božji zakon je vrhovni zakon. Kad ne bi bilo nikakvog drugog stvorenog bića s ikakvom voljom ili intelektom, onda bi materijalni svijet, sve do elementarne čestice, slijedio zakone fizike kako ih je osmislio Bog – kao na Marsu.

Fizičari razmišljaju unutar tog strogo fizikalnog svijeta. U svojoj knjizi iz 1947. godine, Čuda, C.S. Lewis prirodu naziva „domaćicom“ (94). Ako, na primjer, bosiljak napadne umak od rajčice, priroda se žurno prilagođava došljaku. Ako umak miješamo, grijemo, ili namažemo na komad kruha i pospemo ga sirom, zakoni fizike se prilagođavaju. Ako, poput mene, ne volite o prirodi razmišljati kao o ženi koja služi zakuske, mislite o materiji i energiji kao o fizikalnom mediju u kojem živimo. Taj medij, priroda, prilagođava se činovima naše slobodne volje, zbog čega je ljudski život Zemlju toliko promijenio u odnosu na stanje u kojem bi bila da nas nema.

Ateistima: Vi vjerojatno na Zemlju gledate kao na Mars: sve vam je fizikalna stvarnost, ili mislite da nam je ona stvarna jer mi u svojim mozgovima mislimo da je stvarna, što je trik naših mozgova.

7. Ustvrdite da su ljudska bića tijelo i duša

Kršćanima: Onkraj svijeta fizikalne materije nalazi se svijet bića s voljom, kao što su anđeli, ljudi, i možda još neka živa bića. Ta su bića također pokretači. Bog može pokretati čestice, a ako je to izvan nama poznatog prirodnog poretka, to nazivamo čudom. (ST I.105.7).

U svojoj raspravi o anđelima u Sumi teologije sv. Toma Akvinski, referirajući se na Pseudo-Dionizija, kaže da su anđeli čisto intelektualna bića ili „nebeski umovi“. (ST I.58.3). Intelekt je kod anđela odmah savršen – oni odmah znaju sve što su stvoreni da znaju. Dobri anđeli biraju htjeti dobro, pa uvijek čine po Božjoj volji (ST I.59.2).

Mi smo tijelo i duša. Slobodnom voljom možemo na ograničene načine pokretati materiju. Tražimo znanje „diskurzivnim intelektualnim djelovanjem“ napredujući od jedne stvari do druge racionalno, kao što činimo kad koristimo znanstvenu metodu (ST I.58.3). Zapravo, znanstvena metoda je savršen primjer toga kako su tijelo i duša sjedinjeni. Mi svojim osjetilima primamo podatke, a intelektom ih apstraktno procesiramo. Imamo želju znati više, i zato osmišljavamo eksperimente za daljnje promatranje.

Ateistima: Vi ne vjerujete u anđele. Ne vjerujete u postojanje duše, pa smo tako za vas svi mi tijela sa svijesti što proizlazi iz materije i energije.

8. Budite uvjereni da fizika ne može objasniti slobodnu volju

Kršćanima: Determinizam je filozofska ideja po kojoj su svi događaji određeni strogim prirodnim zakonima, tako da je svaki pokret svake čestice predodređen početnim stanjem materije. Ako se počešete po ruci, to ste učinili zato što je to bio sljedeći događaj što su ga vaša materija i energija bile predodređene prouzrokovati. Kad ne bi bilo ničega osim stvorenog fizikalnog svijeta, kao na Marsu, strogi bi fizikalni determinizam bio primjenjiv. No budući da kao kršćani razumijemo da totalni sustav stvarnosti uključuje i prirodno i natprirodno.

Ateistima: Vi ste zapeli s problemom slobodne volje i time kako bi bilo kršenje zakona fizike proglasiti da mislite da slobodno proglašavate da slobodne volje nema. Kršćani prihvaćaju postojanje duše i, moglo bi se reći, idu dalje. Mi definiramo slobodnu volju kao duhovnu moć, i koristimo intelekt kako bismo rasli u teološkim vrlinama vjere, nade i ljubavi, i kardinalnim vrlinama hrabrosti, mudrosti, umjerenosti i pravednosti, kako bismo dosegnuli svoj puni potencijal kao ljudska bića. Vi bez sumnje također vidite vrijednost u vrlini, iako nemate za nju isti jezik.

9. Ne bojte se evolucije

I jednima i drugima: Materija od koje smo načinjeni sastoji se od atoma, a svaki atom u našim tijelima došao je sa Zemlje, čije su čestice, čini se, došle sa supernova, čije su materija i energija vjerojatno došle iz trenutaka odmah poslije Velikog praska. Jeste li se ikad pitali koji su put prešle neprestano fluktuirajuće čestice vašeg tijela u zadnjih 4,5 milijarde godina na Zemlji i 13,8 milijardi godina u svemiru? Evoluirali smo od samog početka.

U biološkom smislu, mi vidimo pojedinačni evolucijski korak svaki put kad vidimo novorođenče. Evolucija je progresija niza događaja kojima živi organizmi akumuliraju promjene kroz susljedne generacije zahvaljujući genetskom nasljeđivanju i adaptivnoj radijaciji[2]. Svako je dijete u genetskom smislu poput svojih roditelja, ali kao pojedinac je genetski jedinstveno. Kao takvo, svako dijete na svoj okoliš reagira na jedinstven način, koliko god malene bile razlike. Okoliši se s vremenom mijenjaju, i dalje utječu na genetski izraz.

Kršćanima: Evolucijska znanost ne može identificirati prvog čovjeka, prvu ženu, ili točan trenutak kad se dogodio istočni grijeh, jer evolucija barata populacijama kroz tisuće i milijune godina. Očekivati od evolucije da nađe naše praroditelje je kao očekivati od buldožera da nađe prva dva zrnca pijeska na plaži. Ne samo da je to krivi alat, nego i krivi znanstveni koncept. Ne mislimo da su se plaže formirale od jednog po jednog zrnca. Katolici mogu istraživati što evolucijska znanost ima za otkriti i u isto vrijeme vjerovati da su Adam i Eva bili stvarni. Ono što katolik, ili bilo tko, ne može jest očekivati od evolucijske znanosti da će naći naše praroditelje, kao što ne može očekivati od kemije ili fizike da će precizno locirati dva elektrona na našem nosu.

Ateistima: Vi nesumnjivo ne prihvaćate da su Adam, Eva i ono stablo koje se ne smije dirati bili i na koji način stvarni, i za vas nema načina da i samo započnete potvrđivati neku takvu priču. Znamo. Čovjekov pad i istočni grijeh su istine vjere koje mi ne poričemo, ali govoreći za sebe, ja znam da je te dogme nemoguće dokazati empirijskim metodama – osim ako sve grozne stvari što ih ljudi čine jedni drugima smatrate empirijskim dokazima, a u tom slučaju za te dogme ima jako mnogo dokaza.

10. Shvatite da se znanost rodila iz kršćanstva

Kršćanima: Ovo nije hvalisanje, nego tvrdnja kojom se želi nadahnuti obuhvatniji pogled. Vjerovanje da je Bog stvorio svemir s apsolutnim početkom u vremenu i vjernim poretkom jest davno judeokršćansko vjerovanje koje formira neprekinutu nit sve do Knjige postanka. Narodi Starog zavjeta vjerovali su u Stvaranje u vremenu. Prvi kršćani branili su to vjerovanje protiv panteističkih ideja starogrčke filozofije sve do mučeništva. Mi danas moramo biti apsolutno jasni što se tiče granica znanosti. Ništa što neki znanstvenik kaže ne bi smjelo potresti našu vjeru. Ako neki znanstvenik tvrdi da mi nismo ništa osim atoma, da nemamo slobodne volje, ili da svijet prolazi kroz vječne cikluse (kao što su smatrale sve druge drevne kulture), mi se s time jednostavno ne slažemo.

Ako biblijske kulture i rano kršćanstvo uzmemo kao utrobu koja je hranila i štitila to temeljno vjerovanje o Stvaranju, onda kršćanski Zapad možemo smatrati kulturom koja je rodila znanost – na temelju radova znanstvenika kao što su Adelard iz Batha, Thierry iz Chartresa, Robert Grosseteste, William iz Auvergnea, sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski, Roger Bacon, Siger od Brabanta, Étienne Tempier i o. Jean Buridan, koji je postavio teoriju impetusa, prethodnicu newtonovske mehanike.

Objava rođenja, života, smrti i uskrsnuća Kristova naučilo nas je o stvarnosti naravi Boga i Kristovu božanstvu. Nijedna druga religija nije se nikad približila tako trojstvenom i utjeloviteljskom pogledu na svijet. Bog je jedan Bog i tri Osobe, Otac, Sin i Duh Sveti. Krist je druga Osoba Presvetog Trojstva, Sin koji je postao čovjekom. Krist je Riječ, Logos, razum. A znanost se oslanja na poredak. Bez vjere u Krista, znanost nema smisla. Početak Ivanova evanđelja ima izniman znanstveni značaj: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; […]“ (Iv 1,1-4)

Ateistima: Od kršćana bi bilo krivo da koriste ovu tvrdnju da poreknu doprinose drugih kultura i religija razvoju znanosti. Radi se o složenoj tvrdnji, ali zasad je dovoljno reći da se „rođenje“ ne događa u trenutku odvojenom od ostatka svijeta. Majke ne kažu: „Bum! Evo djeteta. Ja sam sve sama napravila.“

Kad sam prvi put pročitala tu tvrdnju u knjigama pokojnog o. Stanleyja L. Jakija, nisam bila sigurna što da mislim o tome. Radije nego da pretpostavljam, nastojala sam shvatiti što je mislio pod „znanost“ i „rođenje“. Imao je teoriju da su panteizam i vjerovanje u vječne cikluse kočili razvoj znanosti kao proučavanja zakona fizike i sustavâ zakonâ. Tražio je podatke i našao ih u izobilju u povijesnim zapisima. Povjesničari mogu biti pristrani, i zato je o. Jaki toliko pisao o toj temi i inzistirao na izvornim izvorima koliko je god to moguće. Molim vas, nemojte iznositi argumente protiv neke tvrdnje sve dok je ne razumijete.

Stacy Trasancos | National Catholic Register

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

© 2022 EWTN News, Inc. Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje uredništva portala National Catholic Register.

Stacy A. Trasancos supruga je i majka sedmero djece. Doktorirala je kemiju na Sveučilištu Penn State i magistrirala dogmatsku teologiju na Teološkom fakultetu Holy Apostles. Predaje kemiju i fiziku na online programu Kolbe Akademije. Predaje kolegij Razumijevanje znanosti u svjetlu vjere na Koledžu i sjemeništu Holy Apostles. Autorica je knjige Znanost je rođena iz kršćanstva: Nauk o. Stanleyja L. Jakija. Njezinu web stranicu možete pronaći ovdje.

[1] Više na poveznici Struna – Hrvatsko strukovno nazivlje

[2] Više na poveznici evolucija