KONFERENCIJA O VANZEMALJCIMA I UMJETNOJ INTELIGENCIJI
Teolog o vanzemaljcima: Ako postoje, vjerojatno imaju neki oblik liturgije i trenutak kad im se Bog objavio
Ako bi te vrste bile "u potrebi za spasenjem, postojala bi prava povijest božanskog angažmana i samootkrivenja toj vrsti", što bi uključivalo zakone, proroke, "skladatelje i pjesnike", starješine i mudrace...
Foto: Shutterstock
Ako bi izvan Zemlje postojao racionalni život i ako bi on bio otkriven, ne bi bilo teološki nekonzistentno vjerovati da su racionalna izvanzemaljska bića Božja stvorenja kojima je potreban spasitelj kako bi postigla spasenje, zaključak je dr. Christophera Baglowa, direktora Inicijative znanost i religija na Sveučilištu Notre Dame, iznesen na konferenciji “Vanzemaljci, umjetna inteligencija i umovi izvan ljudskog” koja se prošlog vikenda održala u Washingtonu.
Baglow je na okupljanju koje je organiziralo Društvo katoličkih znanstvenika održao predavanje na temu “Vanzemaljski život i katolička teologija”. Pritom je poručio kako Crkva nema službeni nauk o vanzemaljcima, ali da teolozi mogu promišljati o njihovom postojanju i naravi uz pomoć “temeljnih principa”, ili kako navodi sv. John Henry Newman, “trajnih elemenata u razvoju doktrine”, prenosi CNA.
Uzevši za primjer vjerojatnost božanskog utjelovljenja među vanzemaljcima, Baglow je naveo sakramentalnost i solidarnost kao razloge zašto je taj događaj moguć.
“Kad govorimo o vanzemaljskim racionalnim vrstama, ne pričamo o anđeoskim bićima, već onima koja imaju tijelo. Preciznije, govorimo o životinjama, racionalnim životinjama, poput nas”, objasnio je.
Takve vrste vjerojatno bi imale nekakvu vrst društva, s različitim kulturama, kao kod ljudi. Baglow je istaknuo i kako su u životinjskom svijetu stvorenja koja su inteligentnija i racionalnija sklonija društvenom te bi stoga bilo smisleno kada bi i vanzemaljske racionalne vrste bile također društvene.
Te bi vrste vjerojatno imale neki oblik liturgije i rituala te “određenu povijest” u kojoj se Bog njima učinio pristupačnim i bliskim, poručio je.
Ako bi te vrste bile “u potrebi za spasenjem, postojala bi prava povijest božanskog angažmana i samootkrivenja toj vrsti”, što bi uključivalo zakone, proroke, “skladatelje i pjesnike”, starješine i mudrace te, konačno, postojao bi član vrste koji bi bio “potpuno vanzemaljsko racionalno biće i potpuno Bog”.
“Upravo bi on bio onaj koji bi okupio i ispunio sve što su velikani govorili i činili. Jer se Bog ne može savršenije posredovati nego posredujući sebe kao božanska osoba koja je potpuno i vanzemaljsko racionalno biće”, zaključio je Baglow.
Podsjećamo, posljednjih godina različiti teolozi više su puta progovorili o odnosu Crkve, vjere i postojanja vanzemaljskog života.
Bivši glavni vatikanski astronom José Gabriel Funes 2009. godine je za znanstveni časopis Focus izjavio kako je “moguće da u svemiru postoje drugi oblici života koji imaju razum”.
“Procjenjuje se da ima 100 milijarda zviježđa i da je u svakome po 100 milijarda zvijezda, oko kojih kruže planeti. Stoga je velika vjerojatnost da postoji planet poput našeg. Moguće je i da u svemiru postoje drugi oblici života”, izjavio je Funes, napominjući kako se astronomija i vjera u Boga međusobno ne isključuju.
No, suprotno Baglowu, Funes je u jednom kasnije razgovoru istaknuo kako je “utjelovljenje Božjega sina jedinstven događaj u povijesti čovječanstva i svemira” te da “otkriće inteligentnog života ne znači da postoji drugi Isus”.
Godine 2015. o temi vanzemaljskog života progovorio je i Funesov nasljednik na mjestu glavnoga vatikanskog astronoma Guy Consolmagno.
On je povodom otkrića vode na Marsu istaknuo kako mogućnost postojanja života na Marsu ne treba biti uzrokom krize vjere među katolicima na Zemlji.
“Ako je Bog odlučio napraviti svemir u kojem smo mi jedina bića, to nam govori nešto o Bogu i nama. Ako je Bog stvorio svemir u kojem se život nalazi posvuda, to nam daje drugačiju sliku Boga, ali u svakom slučaju, možemo naučiti više o tome tko naš Stvoritelj jest.”
