SLUČAJ VLČ. VINKA SUDARA

Mogu li svećenici koji su napustili službu sklopiti crkveni brak?

Jednom zaređeni svećenik, ako je ređenje valjano, uvijek ostaje svećenik. Čak i u slučaju gubitka kleričkog staleža obveza celibata i dalje stoji. No, postoje iznimke.

Mogu li se svećenici ženiti, vinko sudar

Mogu li se svećenici ženiti; slučaj vlč. Vinko Sudar/Foto: Roman Catholic Archdiocese of Boston

Vijest da je vlč. Vinko Sudar, župnik u Zaprešiću, napustio svećeništvo kako bi se oženio svojom djevojkom osvojila je hrvatski medijski prostor. Na mnogim internetskim portalima upravo su članci o svećeniku, koji je nakon mise, s oltara crkve Marije Kraljice Apostola, objavio kako više neće biti župnik, bili među najčitanijima.

Većina izvještaja i informacija o vlč. Sudaru je zapravo slična. Radilo se o dobrom svećeniku, koji je privlačio mlade i bio dobar prema župljanima. Mnogi mu, ako je vjerovati medijskim napisima, ne zamjeraju što je napustio svećeništvo, već ističu, a tu im se pridružuju i neki katolici na društvenim mrežama, kako je barem postupio pošteno, za razliku od “drugih” koji, navodno, svoje žene i djecu skrivaju.

“Na kraju mise svi smo mu zapljeskali, a on nas je nakon mise sve i počastio. Mnogi odu, a i ne jave se župljanima. On je bio pošten i pljesak koji je dobio, dobio je za takvu odluku, za sve ono dobro što je učinio za našu župu, kao i poticaj za sve ono što će u budućnosti činiti. Neka mu je put blagoslovljen”, izjavila je za Jutarnji list župljanka Katica Golenko.

Sam vlč. Sudar, inače (bivši) član reda palotinaca, navodno je poručio s oltara kako “želi osnovati obitelj” te da zato napušta službu.

Za vjerovati je da Vinko Sudar nije preko noći izgubio vjeru ni moral. Osim po pohvalama koje su mu uputili brojni župljani (uz tek poneki “disidentski” glas koji se pojavio ponegdje u medijima) to možemo vidjeti po još jednoj stvari. Naime, donedavni župnik u Zaprešiću s oltara je stao u obranu svoje djevojke, istaknuvši kako je, suprotno glasinama o “jednoj ženskoj osobi koja je zatrudnjela s njim”, ona zapravo “nevina”, implicira se u spolnom smislu. Znači, unatoč gubitku poziva, ako je vjerovati njegovim riječima i medijskim izvještajima, vlč. Vinko nije, čini se, spavao sa svojom djevojkom.

No, u ovom tekstu ne bismo htjeli hvaliti vlč. Vinka Sudara, s obzirom da vjerujemo kako pohvale prije svega zaslužuju svećenici koji, unatoč zemaljskim i nezemaljskim teškoćama i/ili padovima, vjerno žive i svjedoče svoj poziv. Takvih primjera imamo mnogo, i o nekima od njih smo pisali na ovom portalu.

Ono što želimo je razjasniti, služeći se Zakonikom kanonskog prava i radovima nekih svećenika i kanonskih pravnika, može li se svećenik koji je postupio poput bivšeg zaprešićkog župnika, oženiti u crkvi, tj. sklopiti crkveni brak.

Jednom svećenik, uvijek svećenik

Prvo, čini nam se važno istaknuti kako je sakrament svećeničkog reda neopoziv, tj. jednom primljen ne može se više izgubiti.

Na popularnom blogu o kanonskom pravu na engleskom jeziku, Canon Law Made Easy, piše da se sakrament svetog reda, poput krštenja, ne može nikada izbrisati.

Krštena osoba može prestati prakticirati vjeru te se čak javno odreći Krista, ali nikada ne može poništiti svoje krštenje. Svećeničko zaređenje djeluje na isti način.

Slično piše i salezijanac don Damir Stojić koji citira kanon 290:

Sveto ređenje, jednom valjano primljeno, nikad ne može postati nevaljano. Dakle, ako je netko zaređen za svećenika, zadovoljivši prije toga sve uvjete (možete pogledati kanon 1025), njegovo ređenje ne može postati nevaljano, jer sveto je ređenje sakrament, i kao takav ostavlja neizbrisiv biljeg.

Ono što se pak događa u takvim slučajevima jest gubitak kleričkog staleža. Stoga, pišu na Canon Law Made Easy, treba razlikovati “metafizičku činjenicu da je muškarac, jednom zaređen, uvijek svećenik od kanonskog statusa laiciziranog svećenika”.

To praktički znači da muškarac, premda tehnički ostaje svećenik, gubi prava i obveze koje klerički stalež podrazumijeva. Tako mu je zabranjeno služenje svete mise, dijeljenje sakramenata, nošenje kleričke odjeće i sl.

Važno je napomenuti kako gubitkom kleričkog staleža, svećenik ne dobiva automatski oprost od celibata koji može dati jedino Sveti Otac.

Celibat i svećeništvo

O pitanju celibata više smo puta pisali na ovom portalu.

Ono što je važno, i što bismo voljeli ovdje ukratko istaknuti, jest da se radi o prekrasnom i posebnom pozivu na potpuno predanje Kristu i njegovoj Zaručnici – Crkvi. Osobe koje ulaskom u svećeništvo i redovništvo (ne zaboravimo pritom i na laike koji se također mogu odlučiti na ovaj posebni poziv) pristanu na zavjet celibata odriču se čak i onog najslađeg na ovom svijetu – spolnog užitka – kako bi nam ukazali da postoji nešto iznad, nešto veće što može ispuniti svaku našu čežnju.

Crkva ne potiče na celibat jer je seksualnost prljava, dapače, baš zato što je spolnost tako dobra i sveta, odricanje od nje radi Neba, ukazuje nam na ono što je doista važno.

Celibat mnogostruko pristaje svećeništvu. Cijelo je naime svećeničko poslanje posvećeno službi novoga čovještva što ga Krist, pobjednik smrti, po svom Duhu podiže u svijetu. (…) Svećenici se obdržavanjem celibata radi kraljevstva nebeskoga posvećuju Kristu na nov i odličan način; uza nj lakše pristaju nepodijeljenim srcem, u njemu se i po njemu slobodnije predaju službi Bogu i ljudima, slobodnije služe njegovu kraljevstvu i djelu višnjega preporađanja te tako postaju sposobniji da prime u većoj mjeri očinstvo u Kristu. (…) Osim toga oni postaju živi znak onoga budućeg svijeta koji je po vjeri i ljubavi već prisutan, u kojem se sinovi uskrsnuća neće udavati niti ženiti (Presbyterorum Ordinis III, 16)

Također, istaknimo i kako ne žive svi katolički svećenici poziv celibata. Tako u nekim istočnim katoličkim Crkvama zaređeni mogu biti i oženjeni muškarci. Nama u Hrvatskoj možda je najbliži primjer Grkokatolička Crkva koja ima praksu ređenja oženjenih muškaraca.

Celibat je oduvijek postojao u Crkvi, no nije uvijek bio obvezan za sve. Danas je celibat obvezan za gotovo sve muškarce koji se žele zarediti u Katoličkoj Crkvi s izuzetkom, kako smo već napomenuli, nekih istočnih katoličkih Crkvi (određene iznimke postoje i za oženjene protestantske ili anglikanske pastore koji su se obratili na katoličanstvo te žele biti zaređeni. O tome više pročitajte OVDJE).

Mogu li se svećenici koji su napustili službu oženiti u crkvi?

Kao što smo već gore napomenuli, jednom zaređeni svećenik, ako je ređenje valjano, uvijek ostaje svećenik. Čak i u slučaju gubitka kleričkog staleža obveza celibata i dalje stoji. No, postoje iznimke.

Važno je reći da ćemo se ovdje referirati samo na slučajeve poput vlč. Vinka Sudara, tj. one svećenike koji su svojevoljno napustili službu. Određene iznimke koje uključuju oprost od celibata postoje i za svećenike koji nisu zatražili izlaz iz službe već su mimo ili protiv svoje volje laicizirani (oduzet im je klerički stalež) zbog posebno teških situacija neposluha ili neurednog kleričkog života kako bi se zaštitio red, dostojanstvo i opće dobro kršćanske zajednice. Za djelovanje u takvim slučajevima smjernice su dane u Okružnom pismu Kongregacije za kler iz 18. travnja 2009. Za detaljniju analizu predlažemo rad “Povrede crkvene stege i javnog reda: tri posebne ovlasti Kongregacije za kler“, docenta kanonskog prava na Teologiji u Rijeci te svećenika Krčke biskupije, Slavka Zeca.

U slučajevima gdje je svećenik razriješen na vlastitu molbu pravila su, prema Zakoniku kanonskog prava, sljedeća:

Kan. 290 – Sveto ređenje, jednom valjano primljeno, nikad ne može postati nevaljano. Klerik ipak gubi klerički stalež:

1. sudskom presudom ili upravnom odlukom kojom se proglasi nevaljanost svetog ređenja;

2. zakonito izrečenom kaznom otpuštanja;

3. otpisom Apostolske Stolice; taj pak otpis Apostolska Stolica daje đakonima samo zbog važnih razloga, a prezbiterima zbog veoma važnih razloga.

Kan. 291 – Osim slučajeva o kojima se govori u kan. 290, br. 1, gubitak kleričkog staleža sa sobom ne nosi oprost od obveze celibata, koji daje samo rimski prvosvećenik.

Kan. 292 – Klerik koji prema pravnoj odredbi izgubi klerički stalež gubi time prava vlastita kleričkom staležu i više ga ne vežu nikakve obveze kleričkog staleža, uz obdržavanje propisa kan. 291; zabranjuje mu se vršenje vlasti reda, uz poštovanje propisa kan. 976; samim tim lišen je svih služba, zadaća i bilo koje povjerene vlasti.

Kan. 293 – Klerik koji izgubi klerički stalež ne može se ponovno upisati među klerike, osim po otpisu Apostolske Stolice.

Kao što vidimo, postoje dva slučaja u kojima zaređeni svećenik može dobiti oprost od celibata. Prvi je istaknut u prvoj točki kanona 290, a radi se o slučajevima kada se dokaže da osoba uopće nije valjano zaređena te time ne postoji niti zavjet celibata. Drugi slučaj tiče se odluke samog Svetog Oca. No dosadašnji su pape, prema nekim komentarima to davali u iznimno rijetkim situacijama.

Stoga, čini se kako je moguće donijeti sljedeći zaključak. Osoba koja je napustila svećeništvo može izgubiti klerički stalež, no, ako je valjano zaređena, vrlo je teško da će dobiti oprost od celibata te time mogućnost da sklopi crkveni brak.

Tino Krvavica | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 9. siječnja 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi