INTERVJU S PETEROM SEEWALDOM

‘Papu Benedikta možemo smatrati naučiteljem Crkve za moderno doba’

Osvrt njemačkog novinara na njegovu najnoviju knjigu razgovora s papom emeritusom Benediktom XVI., kojeg smatra jednim od najznačajnijih papa u povijesti.

Foto: L’Osservatore Romano.

Dobro je poznato da papa Franjo redovito daje intervjue raznim medijima, i tako čini još od najranijih dana svojega papinstva. Posljedica toga je da se čini kao da je svaki sljedeći intervju primljen s manje uzbuđenja, i riječi Svetoga Oca ne slušaju se u tolikoj mjeri bez daha.

Njegov prethodnik, papa Benedikt XVI., nije tako često davao intervjue. No kroz posljednjih 25 godina dao je četiri intervjua, oblikovanih u knjige, njemačkom novinaru Peteru Seewaldu: Sol zemlje, Bog i svijet, Svjetlo svijeta, a sada i Posljednje razgovore (Verbum 2016.). Ovaj najnoviji (i možda posljednji) naslov u seriji razgovora, knjiga Posljednji razgovori, sadrži mnoge uvide o životu i osobnosti Josepha Ratzingera.

Voditelj intervjua Peter Seewald u razgovore je unio vlastitu intrigantnu osobnu priču. Odgojen je kao katolik, ali je u mladosti prestao prakticirati vjeru, i postao je vatreni komunist. Upravo ga je vrijeme koje je proveo intervjuirajući tadašnjega kardinala Josepha Ratzingera Seewalda vratilo u krilo Crkve. Njihova se profesionalna veza razvila u blisko prijateljstvo, što je vidljivo na stranicama njegove najnovije knjige.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Intervjui od kojih se sastoje Posljednji razgovori počeli su prije nego što je Benedikt najavio svoje odreknuće, a nastavili su se ubrzo nakon tog događaja. Kao rezultat, ovi intervjui – koji su na početku bili zamišljeni kao istraživanje za Seewaldovu biografiju pape Benedikta – postali su mogućnost za Benedikta da izloži potpunu priču o svojemu papinstvu, o tome kako on gleda na njegove uspjehe i promašaje, kao i još jedno istraživanje njegove analize blagoslova i problema današnjega svijeta, ali i osvrt na vlastiti život do današnjice.

Gospodin Seewald razgovarao je s CWR-om razmjenom elektroničke pošte u prosincu 2016. godine. Njegove je odgovore na engleski jezik preveo Jacob Phillips, prevoditelj Posljednjih razgovora.

CWR: Rođeni ste u Njemačkoj, u katoličkoj obitelji. Možete li nam reći nešto više o svojem vjerskom putovanju do točke na kojoj ste danas?

Peter Seewald: Počeo sam se zanimati za politiku tijekom studentskih pobuna 1968. godine. Kršćanstvo mi se tada činilo jednom vrstom fosila iz daleke prošlosti. Mislio sam da njegovu kombinaciju moći i ludila treba prevladati kako bi se konačno izgradilo doista progresivno društvo, pa sam se tako jednoga dana “povukao” iz Crkve. Osjećao sam se slobodnim, i borio sam se za Marxove i Lenjinove ideje. Sada, s prolaskom vremena, komunizam sam ostavio iza sebe. Mi tada nismo znali kolike je užase i milijune žrtava maoizam ostavio iza sebe u Kini (ili radije, nismo htjeli znati), ali meni je bilo jasno da se ti ideološki sustavi ne mogu pomiriti s ljudskim dostojanstvom.

Kao novinar koji je pobliže pratio promjene u društvu mogao sam vidjeti da je s opadanjem kršćanstva na Zapadu posve potonula i temeljna razina naše kulture, pa i civilizacije. Bilo je očito da postoji poveznica između napuštanja uvjerenja da je svijet stvoren i da pripada jednom stvorenom poretku – zapuštanja Boga – i opasnosti od novoga barbarstva. Kada sam 1992. godine imao priliku voditi dugi razgovor s kardinalom Josephom Ratzingerom, fascinirala me činjenica da se u vjeri, znanju i tradiciji Katoličke Crkve nalaze odgovori na probleme našega vremena. Da, poruka koju vjera nosi sa sobom je ponuda koju se ne može tek tako otkloniti i zanemariti.

CWR: Ovo je četvrta knjiga razgovora koje ste vodili s Josephom Ratzingerom/papom Benediktom. Čija je zamisao bila napraviti još jedan intervju? Je li Benedikt u to krenuo s namjerom da iznese svoju “završnu riječ” o svojemu životu i papinstvu, koliko je to vama poznato?

Peter Seewald:: Izvorno, te snimke nisu bile namijenjene za neko zasebno izdanje, nego kao pomagalo pri mojem radu na Ratzingerovoj biografiji. No uskoro sam uvidio da one čine neusporediv povijesni dokument, i shvatio sam da se taj tekst ne bi trebao skrivati od javnosti. Papa Benedikt isprva se nije slagao, ali uspio sam ga uvjeriti da je knjiga dobra zamisao. Njegov je uvjet bio da to sve odobri papa Franjo. Tako, naš razgovor nije nekakav tekst objavljen radi samoopravdavanja, niti je papa Benedikt htio iznijeti svoju “završnu riječ”. Jednostavno je tako ispalo da smo imali neočekivanu priliku dobiti autentične informacije od glavnoga pastira svjetske Crkve, bez ikakvih iskrivljavanja od strane medija. Ova knjiga pogotovo razjašnjava okolnosti i razloge za povijesno odreknuće, i presijeca nagađanja i teorije zavjere koje okružuju taj događaj.

Ova je knjiga u biti o držanju otvorenima vrata u Benediktovo životno djelo i njegovu poruku, jer je ta poruka nešto za što sam uvjeren da je neophodno za budućnost Crkve, vjere i društva.

CWR: Napravili ste toliko intervjua s njime, i toliko ga dugo poznajete. Jeste li u tim najnovijim razgovorima doznali nešto novo?

Seewald: Da, mnogo toga. Na primjer, nisam znao da je već prije izbora za papu bio slijep na jedno oko, da je imao problema sa srcem, i da nije očekivao da će dugo poživjeti. Kada očekujete da će vaša služba biti kratka, ne planirate dugoročno, nego se bavite samo najhitnijim pitanjima i problemima.

Najteže ga je pogodilo kada su ga optužili za antisemitizam u vezi sa slučajem Williamson. On je jedan od pionira katoličko-židovskoga dijaloga. Da su ga ispravno izvijestili o Williamsonovu stavu, ne bi došlo do odlaganja ekskomunikacije biskupa iz Društva sv. Pija X.

Njegova je čovječnost dirljiva. On kaže da uvijek kada mora o nečemu dobro i jasno promisliti, mora se opružiti na kauču. Činjenica da on nije isključivo pragmatična ličnost vidi se iz priče o jednoj njegovoj nesretnoj ljubavi iz studentskih dana. Bio je mladolik, ljepuškast muškarac, koji je pisao pjesme i čitao Hermanna Hessea. Imao je utjecaja na žene, a i one na njega. Nije mu bilo lako donijeti odluku da postane svećenik i živi u celibatu.

Knjiga opisuje njegov život u službi, život čije je cijelo postojanje bilo u službi naviještanja Krista, život čovjeka koji je i vlastitu sreću podređivao teškim i nezahvalnim zadatcima. Zbog toga je jako mnogo trpio, ali nije postao ogorčen.

CWR: Intervjui za ovu knjigu vođeni su prije, ali i poslije najave odreknuća pape Benedikta u veljači 2013. godine. Koliko vas je šokirala ta vijest?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Seewald: Moja je reakcija bila: “O ne, molim te nemoj, ne još!” Jedan me je radijski reporter nazvao na mobitel i pitao me je li vijest istinita ili se radi o nekoj varci.

Uvijek sam znao da je za papu Benedikta odreknuće stvarna mogućnost. U našim razgovorima objavljenima u knjizi Svjetlo svijeta pitao sam ga je li ikada bio razmišljao o odreknuću, a on je odgovorio: “Ako čovjekove psihološke i tjelesne snage više nisu dovoljne, papa ima pravo, pa čak i dužnost, odstupiti.” No ja nisam očekivao da će se to tada stvarno i dogoditi.

CWR: Kada ste se sljedeći put sastali nakon odreknuća? Je li najava promijenila vaše planove?

Seewald: Naš prvi sastanak poslije odreknuća bio je u srpnju 2013. godine. Taj je događaj, naravno, promijenio moj popis pitanja. Kako sam već spomenuo, pozadina za ovaj projekt bila je moja namjera prikupljanja podataka za biografiju. Propaganda Ratzingerovih protivnika dominirala je medijima sa svojim iskrivljenim verzijama događaja. Govorili su: “Ratzinger  je bio pogrješan odabir za papu, i odreknuće je najbolje što je učinio.” To su bile gluposti! Knjiga Posljednji razgovori pokazuje da je njegovo papinstvo bilo sve prije nego promašaj, bez obzira na probleme poput Vatileaksa, slučaja Williamson, i slabe potpore što su je davali neki segmenti katoličkog establišmenta.

Vjerujem da je Benedikt XVI. bio kolegijalan i razborit papa kojeg je želio II. vatikanski sabor. S njime je svatko znao na čemu je. A ono što je on proglašavao, iako je možda bilo neugodno, vjerno se slagalo s naukom Evanđelja. Uz to, svoju je službu vršio s jedinstvenim dostojanstvom.

CWR: Najnovija knjiga, kako je slučaj bio i sa svakom od ostalih, dotiče se svega: od slabo poznatih biografskih podataka, pa do najdubljih pitanja o životu, vjeri i posljednjim stvarima. 

Seewald: Joseph Ratzinger nije vesela i ležerna osoba. Kod njega nema jeftinih dosjetki. No on u isto vrijeme čini jednostavnim postavljati teška pitanja bez skanjivanja, i impresionira vas svojim odgovorima. Ljepota njegovih riječi samo još više produbljuje jasnoću njegova razmišljanja. Tko god bude pročitao makar i četiri-pet stranica knjige bit će impresioniran poniznošću s kojom papa emeritus odgovara na postavljena pitanja. Možete osjetiti njegovu osobu kao da je tu pokraj vas: njegov karakter, njegovo razmišljanje, njegovu poniznost, njegov humor.

CWR: Već godinama pomno čitam sva djela Josepha Ratzingera, uključujući i njegove memoare, kao i vaše razgovore s njim. Iz ove sam knjige naučio jako mnogo o njemu. Jeste li stekli neke specifične nove uvide?

Seewald: On govori s nevjerojatnom otvorenošću, i ne dotjeruje niti izmjenjuje svoje odgovore, što političari vole raditi kako bi drukčije predstavili stvari ili ih uljepšali. Za mene ostaje tajna kako se on mogao nositi sa zahtjevima svojih ogromnih odgovornosti kao pape u poznim godinama, objaviti tri enciklike i napisati tri sveska knjige o Isusu Kristu.

Po mome mišljenju Joseph Ratzinger jedna je od najneshvaćenijih ličnosti našega vremena. Uz njegove doprinose Koncilu, ponovnom otkrivanje starih crkvenih otaca, ponovno oživljavanje doktrine te pročišćavanje i konsolidaciju Crkve, on nije bio samo sila obnove, nego je i kao teolog na Petrovoj stolici jedan od najznačajnijih papa u povijesti. Kao teolog naroda, on nikada nije zaboravio da dolazi iz veoma priprostog okruženja, i uvijek je branio poglede jednostavnih vjernika nasuprot hladnim nametanjima mnogih sveučilišnih profesora. On je karakter kakav neće postojati u budućnosti, i zato ga se može smatrati naučiteljem Crkve za moderno doba.

CWR: Koliko ste sati proveli razgovarajući s papom Benediktom za ovu knjigu?

Seewald: Možda 10 ili 12. On je veoma muzikalna osoba, pjesnik, umjetnik, i zato susret s njim čovjeka uvijek razveseli. Mnogo smo se smijali zajedno. Jedan od njegovih prijatelja jednom je rekao: “Ratzinger se nikada ne žali. On je poput Mozarta – njegovi problemi nikada ne utječu na njegov rad.”

Velika drama njegova života možda se vrti oko njegove sposobnosti da ide dalje i nastavi čak i onda kada se sve čini izgubljenim. Iznad svega, to zahtijeva resurse duhovne snage koji, kako on vjeruje, i sami ovise o kulturnoj i intelektualnoj kvaliteti ljudskosti. Kada ljudska bića više ne štuju i časte Boga kao svetoga, tada im više ništa ne može biti sveto. A kada ljudi izgube svoju duhovnu sposobnost, to se uskoro dogodi i s njihovom intelektualnom sposobnosti.

CWR: Koliko ste dugo istraživali i pripremali se za vaše razgovore?

Seewald: Teško je reći. Možda dva mjeseca. Kako ga ja kao novinar pratim više od 20 godina, mogao sam prikupiti mnogo informacija, a zatim proučiti što je točno, a što netočno u slici koju imamo o Josephu Ratzingeru. Ovdje imamo biografiju koja obuhvaća događanja u Njemačkoj u 20. stoljeću, sa svim usponima i padovima jedne povijesne ličnosti. Prema nobelovcu Mariju Vargasu Llosi, Ratzinger je jedan od najznačajnijih intelektualaca suvremenoga svijeta, čiji hrabri osvrti i razmišljanja pružaju odgovore na moralne, intelektualne i kulturne probleme našega vremena. No on je iznad svega nadahnut crkveni otac, koji iza sebe ostavlja gotovo neiscrpiv pisani opus. Tu je i dosad nikad spomenuta količina materijala kojim se treba pozabaviti, koju se mora smjestiti na pravo mjesto u odnosu na povijest kako bismo uopće mogli razumjeti pojedina djela i izjave. Primjer toga su iskustva posljedica nacističke diktature, poslije vladavine ateističkoga tiranina i apokalipse 2. svjetskog rata. Nitko se 1945. godine ne bi usudio reći da je kršćanstvo relikt iz prošlosti, da ga više ne trebamo. Posve suprotno: ono se pokazalo kao spas za budućnost kršćanstva.

CWR: Očekujete li da ćete u budućnosti još raditi s papom emeritusom, ili da će biti još knjiga o njemu?

Seewald: Spomenuo sam da radim na biografiji Benedikta XVI. Čovjeka pobliže razumijete kada ste mu osobno blizu. Tada ga možete, tako reći, bolje “pročitati”. No s druge strane, ako pišete o nekome tko je doista “suradnik u istini”, morate iznad svega biti sigurni da pišete istinit prikaz, a to zahtijeva određenu količinu kritičke distance. No kod Ratzingera se čini da njegov život vodi sila providnosti. “Zašto sve što ima veze s Ratzingerom pođe nakrivo?” pita se mnogo ljudi, no pravo bi pitanje trebalo biti: “Zašto je toliko toga što on radi tako ispravno i dobro?” Ratzinger uvijek nastoji imati cijelu perspektivu. On je preokupiran pitanjem Boga, što Bog znači za ljudsko biće, kako On omogućava ljudskom biću da otkrije tko je. Da uđe u puninu života, okrećući se Stvoritelju kao stvorenje, da postane utjelovljenje kakvo nudi Kristovo Evanđelje.

Druge pape ponajviše karakteriziraju njihovi pontifikati. Ratzingera karakterizira njegov pisani opus, koji je već velik i značajan i bez toga što je on postao papom. On je možda najčitaniji teološki autor po cijelome svijetu, s izdanjima knjiga što se broje u milijunima primjeraka. Iznad svega, pokazao nam je da religije i znanost, vjera i razum, nisu protivnici, i da je razum jamstvo da religija ne isklizne u lažne fantazije i nasilni fanatizam. Kao posljednje, ali ne i najmanje važno, on je pokrenuo inicijative koje papa Franjo sada može sa zahvalnošću nastaviti i proširiti.

CWR: Kako biste opisali utjecaj koji je Ratzinger/Benedikt imao na vas kroz sve ove godine?

Seewald: Od samoga početka impresionirala me njegova realnost, njegova hrabrost, i snaga njegova duha. Joseph Ratzinger vidi svoju Crkvu kao pokret otpora protiv zavodljivih zastranjenja svijeta, protiv ostavljanja Boga, što čine fundamentalni ateizam i paganizam. Ratzinger je pragmatičar: on ne previđa što je važno i veliko, što je cjelina, ni na trenutak. Tu se nalazi njegova modernost i utjecaj: u kritičkoj perspektivi, u želji da percipira stvarnu prirodu stvari. Kako je to moguće? Tako da čovjek sebi ne dopušta da ga zaslijepe ili izmanipuliraju određeni trendovi, ali da u isto vrijeme ne bude uskih nazora ili krut, nego da bude otvoren za ono što se nužno mora promijeniti, i da ima hrabrosti činiti stvari koje treba činiti.

Ratzinger ni kao teolog niti kao papa nije iznosio svoj vlastiti sustav doktrine. On je učitelj za čitavu Crkvu, zato što uvijek ide prema središtu, prema Isusu Kristu. Opet nam je pokazao Isusa, cijelog Isusa. Određena teološka naučavanja i načini predstavljanja u medijima određenom su smislu otrcali sliku Isusa. Nitko osim Ratzingera nije imao autoritet i darove da pokaže da možemo vjerovati Evanđelju, u duhovnom i u povijesnom smislu. Vjerujem da je papa Benedikt dao odlučujući doprinos protiv razvodnjavanja Evanđelja i postavio temelje za vjeru u 21. stoljeću.

Ono što me je uvijek impresioniralo jest kontinuitet života pape Benedikta – kontinuitet u njegovu nauku, ali i u njegovu stavu, koji je kritičan, ali ga u isto vrijeme formira ljubav prema Bogu i čovječanstvu. Možda i sama činjenica da ga se konstantno blatilo čini njegovo svjedočanstvo još istinitijim. Na kraju svoga života on je u miru sa sobom i s Gospodinom – jednostavno zato što je uvijek obavljao svoje zadatke sa svim darovima koji su mu bili dani.

Smatram da papa Benedikt XVI. označava prekretnicu, poveznicu između dvaju svjetova, i da je on čovjek koji je izgradio most između staroga svijeta i dolaska novoga – što god on mogao donijeti. Njegova je najznačajnija izjava: “Društvo u kojem je Bog odsutan uništava samo sebe.”

Paul Senz | Catholic World Report

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više