Pitanje koje pro-life ‘ekipa’ mrzi

”Pitanje na koje nijedan ‘iz ekipe’ koja smatra da život počinje začećem nije iskreno odgovorio” jučer je postalo popularno i na hrvatskim portalima, nakon što je međunarodnu ‘slavu’ steklo prije nekoliko dana kada ga je američki pisac SF romana Patrick S. Tomlinson objavio preko svog Twitter računa. Evo kako ono glasi:

“Nalazite se u klinici za umjetnu oplodnju i najednom se oglasi protupožarni alarm. Dok trčite hodnikom prema izlazu, začujete dječje vrištanje iza vrata. Otvarate vrata i vidite petogodišnje dijete koje plačući traži pomoć. Ulazite u prostoriju kako biste ga spasili. Nalazi se u jednom kutu. U drugom kutu primjećujete posudu na kojoj piše “1000 ljudskih embrija”. Dim je sve gušći, počinjete se gušiti. Znate da možete uzeti ili dijete ili embrije, ali ne i oboje jer ćete se ugušiti od dima, čime nećete spasiti nikoga. Hoćete li:

a) Spasiti dijete

b) Spasiti embrije

Nema C. C znači da svi umirete.”

Nakon što je iznio hipotetski slučaj, autor zaključuje

„U 10 godina koliko se prepirem s pro-lifeovcima, nikad nisam dobio jednoznačni A ili B odgovor. I nikad neću.“

„Oni nikada neće odgovoriti iskreno, zato što svi instinktivno znamo da je točan odgovor a). Dijete vrijedi više od 1000 embrija. Ili 10 tisuća. Ili milijun. Jer te dvije strane nisu jednake, ni s moralne strane, ni etički ni biološki. … Nitko, nigdje, zapravo ne vjeruje da je embrij jednak djetetu. Takva osoba ne postoji. Ako od nekoga čujete takav odgovor, znajte da laže.“

Iskreni odgovor

Na ovo pitanje na koje je ‘nemoguće iskreno odgovoriti’ već su svoj iskreni odgovor dali poznati američki zastupnici pro-life pozicije Ben Shapiro i Matt Walsh, pa su time već srušili prvotnu tezu da je na njega nemoguće iskreno odgovoriti. Ovdje ćemo ukratko kroz četiri glavna argumenta iznijeti ono što su oni rekli, uz pokušaj da dodamo ponešto svoga.

Prvo što valja primijetiti jest da čovjekova emotivna odluka u trenutku kada moramo reagirati u sekundi ne mora biti nužno jednaka njegovoj promišljenoj moralnoj odluci za koju bi imao puno više vremena, kao na primjer onoj da se počini pobačaj. Drugim riječima, ako biste imali sekundu da se odlučite hoćete li spasiti vlastito dijete ili tuđe, vjerojatno bi vas emocije nagnale da spasite svoje, ali taj vaš odabir ne bi značio da smatrate drugo dijete manje vrijednim, ili da bi ga bilo opravdano ubiti.

Iduća stvar jest da postoji ogromna razlika između ostavljanja nekoga da izgori zato što ga se ne može spasiti i hotimičnog ubijanja. To što nekoga niste mogli spasiti, ne znači da ste ga odabrali ubiti. Ono što se u činu primarno gleda jest intencija. Tako je, primjerice, moralno dopušteno majci koja boluje od smrtonosnog raka podvrgnuti se kemoterapiji koja bi mogla ubiti njezino nerođeno dijete, zato što je intencija spašavanje života majke, a ne oduzimanje djetetova. Nitko pri tome ne može reći da je majka ‘ubila svoje nerođeno dijete’.

Nadalje, valja primijetiti da je situacija otpočetka postavljena tako da je onaj tko bi odabrao spašavanje embrija lažljivac, ali kako Tomlinson to zna? Ako bi se pojavila osoba koja bi radije spasila embrije, bi li ona time zanijekala vrijednost djeteta? Zamislimo neku SF situaciju da ste dijete, embriji i vi jedini preživjeli na planeti. Drugim riječima, jedina šansa da se ljudska vrsta produlji jest da spasite embrije. Vjerojatno bi u takvoj situaciji veći broj ljudi odlučio spasiti embrije, ali time oni ne bi zanijekali vrijednost djeteta, jednako kao što osoba koja bi iz buktinje radije spasila dijete nego dva devedesetogodišnja starca time ne izražava stav da život osoba od devedeset godina nema puno dostojanstvo ljudskog života.

No ključna stvar vezana za primjenjivanja ovog hipotetskog slučaja na kontekst rasprave o pobačaju kojom Shapiro zaključuje svoj osvrt jest da ovaj slučaj koji je Tomlinson postavio uopće ne odražava situaciju koja se događa prilikom pobačaja. Ako počinite pobačaj, time nećete spasiti nikakvo petogodišnje dijete. Sve što činite jest upravo to – pobačaj. Pobačaj nije hipotetski slučaj u kojem morate birati između spašavanja embrija ili djeteta iz plamena, pobačaj je sličniji situaciji kada ulazite u prostoriju, palite vatru, u nju bacate embrij i odlazite van s djetetom koje nikada nije bilo ugroženo.

Zaključno

Ovo su ukratko izneseni prigovori na Tomlinsonovu argumentaciju koje su dali Shapiro i Walsh, a ona nas podsjeća na nešto slično što se događa i u našem društvu kada se raspravlja o pobačaju. Nerijetko se pred sugovornika postavljaju situacije u kojima se događa manje od 1% pobačaja, a zatim se preko takvih slučajeva pokušava opravdati abortus u svakoj situaciji, kao što je to Tomlinson pokušao učiniti preko svoje hipotetske situacije. Princip je izazvati dužnu sućut prema određenoj osobi koja je u izuzetno teškom položaju te zatim preko nje u javnosti stvoriti dojam da su svi protivnici pobačaja zapravo samo nemilosrdni i bešćutni prema ženama, ili, kao u ovom slučaju, lažljivci. To nije točno, niti je takav odnos u ovoj raspravi korektan. Iskrena pro-life pozicija zahtijeva maksimalno poštivanje prava djeteta, maksimalno poštivanje žene i maksimalnu iskrenost. Pokušaj da se iz samog stava pojedine osobe kako svaki ljudski život treba štititi od začeća iščita bezosjećajnost ili lažljivost ne doprinosi raspravi oko ovog pitanja. Ako išta čini, to je pokušaj da se određeni stav pokaže netočnim lažnim diskreditiranjem osoba koje ga zastupaju, a to je jako loša argumentacija.

Ivo Džeba | Bitno.net