Što je čistilište?
Što je čistilište i koja je sudbina duša koje dospiju na to mjesto?
Katekizam Katoličke Crkve (KKC) kratko nam na to odgovara: To je mjesto čišćenja umrlih u milosti i prijateljstvu s Bogom da bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost (br. 1030).
Osvijetlio bih to jednom poredbom: Postoje svjetlo i tama. Svjetlo je sastavljeno od sedam glavnih spektralnih boja i bezbroj nijansi tih boja. Nigdje oko nas nema ni čistoga svjetla ni čiste tame, nigdje na svijetu nema čiste boje: sve je neka mješavina različitih boja. To je naš svijet. Primjenimo li to na naš duhovni život i hod prema Bogu, možemo reći: Bog je svjetlo i stanuje u svjetlu nedostupnom (usp. 1 Tim 6,16). Slikovito je to rečeno. Svjetlo Božje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet (usp. Iv 1,9), ali Bog nam ostaje nedostupan. Mi smo stvoreni da budemo uvedeni u Svjetlo Božje jer smo djeca Božja. Čitav život naš je rast u tom usponu. Budući Bogu ne može pristupiti ništa nečisto, znači da se moramo posve očistiti od svake ljage grijeha, bilo u vremenu, bilo poslije smrti u nadvremenu. To mjesto u kojemu se duša i dalje čisti da bi postala posve čista, bez ikakve ljage, i došla pred lice Božje, u raj, gledati Boga licem u lice, to mjesto nazivamo čistilištem.
Vjera ti je bitna? Pridruži nam se: 
Kakvo je to čišćenje? Tradicija Crkve mnogo je puta to povezivala s bolnim čišćenjem (usp. KKC 1031) koje se i ovdje na zemlji doživljava: križem se duša čisti i uspinje k pravoj ljubavi jer se kida od sebe. Mistici nam govore o noći sjetila i noći duha (primjerice sv. Ivan od Križa). Biblija nam govori o vatri koja čisti. Netko je razmišljajući o Isusovoj usporedbi raja sa svadbenom gozbom ovako domislio stvar: Na svadbu se dolazi u čistom i najljepšem odijelu. Pretpostavimo da neka djevojka pozvana na svadbenu gozbu svoje drage prijateljice najednom zapazi da je njezina haljina prljava. Što misliš, bi li ona ušla u takvoj haljini u svadbenu dvoranu? Zacijelo ne bi, jer bi trpjela zbog svoje zamazane haljine više negoli se radovala svadbenomu piru! U raju je svadba ljubavi pa se onda duše u čistilištu čiste ljubavlju; čisti ih vatra ljubavi, koja ujedno i boli svojim paljenjem! Sudbina duša u čistilištu bila bi, prema tome, slikovito rečeno, sudbina osobe koja ljubi i koja čezne za ljubljenim, i kroz tu čežnju ljubavi ona se čisti i uspinje u predjele raja.
Još nešto. Dok osobe u čistilištu mogu pridonijeti svojem čišćenju jedino po čežnji i vatri ljubavi, mi im možemo posredovati moćne slapove ljubavi božanskoga Srca po euharistiji, molitvama, našim činima ljubavi koje za njih Bogu prikazujemo! Duše u čistilištu su već sjedinjene s Kristom i njegove su te ih s pravom zovemo svetim dušama čistilišta i one mole za nas! (usp. KKC 1032)
(dr. fra Josip Marcelić)
Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”
Foto: Shutterstock.com
