Foto: Dennis Bratland/Wikimedia
Foto: Dennis Bratland/Wikimedia

Australski aktivisti za istospolni brak uvijek su inzistirali da istospolni ‘brak’ neće voditi poligamiji ili poliamoriji. Nikad, ikad, ikad. Istospolni ‘brak’ je baš kao tradicionalni brak, osim seksualnih odnosa supružnika. Aktivist Rodney Croome napisao je prošle godine da “studije pokazuju da većina LGBT ljudi želi biti dio braka između dvije osobe, dok partneri u poliamorijskim odnosima (većina kojih počinje kao heteroseksualni savez) kažu kako ne žele da se njihove veze prepoznaju kao brakovi”. Bivši vođa Zelenih Bob Brown opisao je lobiranje za poliamoriju ‘besmislicom’.

Ovo je ključna točka za podupiratelje istospolnih ‘brakova’. Ako bi priznali da bi istospolni ‘brak’ na kraju vodio poligamiji i još maštovitijim oblicima braka, dokazali bi da je to klizav teren. Zato su prisiljeni na žestoka poricanja. Kako čudno, onda, da je Polyamory Action Lobby (PAL) osnovan u Australiji “za borbu protiv slike o poli ljudima kao čudacima”. PAL ispituje vode javnom anketom na stranici Change.org (internetska stranica za aktiviste).

“Predugo je Australija uskraćivala pravo ljudima da žene one do kojih im je stalo. Smatramo to odvratnim. Vjerujemo da bi svakome trebalo biti dopušteno oženiti svoga partnera/icu i da zakon nikad ne bi smio biti prepreka ljubavi. I zato tražimo ništa manje nego puno priznanje poliamorijskih obitelji.” PAL tvrdi da ne postoji razumni razlog zašto odrasli ne bi smjeli oblikovati predane veze s više od jedne osobe. “Poliamorija često nije izbor; ako ljudi vole više od jedne osobe, ne mogu si pomoći”, kaže njihov manifest.

Argument za istospolni brak vodi se istim načelom: tomu se ne može pomoći, ne može se zanijekati: zdravo je i milo. “Dosta nam je toga da se prema nama ponašaju kao prema dnu sklizavog terena, debljem kraju klina i strašnoj neizbježnoj posljedici legaliziranja istospolnog ‘braka'”, nastavlja. Što se tiče zakona, PAL kaže da vlada ne smije ograničiti veze odraslih koji pristaju na to, a temelje se na ljubavi i poštovanju.

“Pravne, zdravstvene i financijske zaštite koje uživaju supružnici u monogamnoj vezi moraju biti proširene na sve partnere u obitelji…” I u rečenici koja se beskrajno promatra u argumentu za ‘bračnu jednakost’, dokument dodaje: “U obitelji bi se trebalo raditi o sigurnosti, stabilnosti i ljubavi; ne o njezinoj strukturi.”

Jesu li ovi aktivisti ozbiljni? Je li to razrađena obmana? Ne. Iako je peticiju potpisalo manje od 40-ero ljudi, troje ljudi iz PAL-a povezano je sa Zelenima, strankom koja trenutno drži ravnotežu moći u Federalnom senatu i Tasmaniji. Vrlo je izgledno da će Zeleni izgubiti na idućim izborima, ali plan poliamorije će preživjeti. To je logična posljedica redefiniranja seksualnih veza. To nije dijete ljubavi nekoliko ekstremista u ekstremnoj stranci.

Poliamorija ima podupiratelje u Australiji već neko vrijeme. Nico Antalffy, predavačica na Sveučilištu Macquarie i voditeljica poliamorijskog pokreta, napisala je nedavno strastvenu molbu časopisu The Australian: “Bi li ljudi u višebrojnim vezama htjeli više priznanja? Apsolutno”, kaže.

Drugi akademici oblikuju pravne, sociološke i psihološke norme za poliamoriju u SAD-u. U veljači je u San Diegu bila prva Međunarodna akademska poliamorijska konferencija. Deseci sudionika su izlagali. Upotrebljavajući argumente pune temperamenta u žaru rasprave o istospolnom braku, ustvrdili su da je monogamija, bilo heteroseksualna bilo homoseksualna, zastario način života.

“Brojne antropološke studije pokazale su da je monogamni brak potreban samo u manjini društava”, kažu organizatori konferencije. Koristeći se argumentom dupini-to-čine-zašto-ne-možemo-mi, citiraju neodoljivo istraživanje koje pokazuje da “iznenađujuća zastupljenost poliandrije među lovcima i sakupljačima u starini, upućuje na to da je poliamorija možda bila još uobičajenija u vrlo drevna vremena; čak i među precima čovjeka”.

Članak u časopisu Scientific American daje naslutiti rastuću akademsku po-specijalnost istraživanja ‘konsenzualne nemonogamije’, životnog stila koji uključuje parove u vezi koji se petljaju s bilo kim i svakim, i poliamoriju. Prema istraživanju objavljenom u nekim novinama, ove veze mogu biti sretnije i više ispunjavajuće od tradicionalnih brakova. Normalno, tamo nema ljubomore ili seksualne posesivnosti. Ustvari, stručnjaci kažu da poliamoristi mogu naučiti ljude u monogamnim brakovima kako ojačati njihovu vezu. Prema organizatorima konferencije u San Diegu poliamorija se čini radikalnom, ali u svakom stadiju seksualne revolucije, sljedeći korak se čini nevjerojatno hrabrim.

“Ideje modernog društva o ljubavi, braku, obitelji i seksualnosti doživjele su drastične promjene prijašnjih desetljeća, i dokazi upućuju na to da će se daljnje promjene događati u bliskoj budućnosti. Početkom 2001. ‘brak’ homoseksualaca i lezbijki posvuda je bio nezakonit, i malo je ljudi očekivalo da će se situacija promijeniti. Praktički nitko nije mogao predvidjeti da će u sljedećih 11 godina istospolni brak biti legaliziran u desecima nacija, uključujući većinu sjeverne Amerike i zapadne Europe… Unatoč tvrdnjama neke četvrtine ‘da je seksualna revolucija gotova’, nema razloga vjerovati da je dosegnuta stabilna ravnoteža, ili da se situacija neće prestati razvijati prema predvidivoj budućnosti. Što bi se sljedeće moglo dogoditi?” To je pitanje postavio bivši sudac Vrhovnog suda međunarodne reputacije, Michael Kirby, koji strastveno podupire ‘bračnu jednakost’. U svibnju 2012. odgovorio je na upit Australskog senata da ako istospolni ‘brak’ prođe, mogle bi uslijediti daljnje redefinicije u budućnosti. “Ništa nije konačno zapisano”, rekao je sudac Kirby. “Pitanje koje je trenutno pred parlamentom je pitanje jednakosti za homoseksualce. Ubuduće, možda bude neko drugo pitanje. Ono što bi parlament i sudovi trebali naučiti, predlažem, je da stvari rješavaju korak po korak.”

Upravo to se događa. Pitanje je, što slijedi nakon legalizacije istospolnog ‘braka’? Vjetrovi pušu u smjeru poliamorije.

Michael Cook | www.mercatornet.com

Prijevod: M.K./Bitno.net