Čitajući evanđeoske izvještaje o Isusovu uskrsnuću primjećujemo kako se Isus ne javlja svima, nego samo povlaštenim svjedocima: Mariji Magdaleni koja je bila prisutna na Veliki petak uz njegov križ, i svojim učenicima koji su trebali biti svjedoci njegova uskrsnuća. O tome nam svjedoči sv. Petar kad kaže: “Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima nama koji smo s njime zajedno jeli i pili, pošto uskrsnu od mrtvih” (Dj 10,40-41).

Ovaj je podatak za nas veoma važan. Bog svoje spasenje nudi svima, ali u život vječni uvodi samo one koji tu ponudu spasenja i prihvate, drugim riječima koji povjeruju u njegovu ljubav. Tko god u nj povjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.

Uskrs je temelj naše vjere i ujedno izazov našoj vjeri. Ideologija koja danas vlada svijetom, a to znači i u Europi, nije sklona vjerovati u uskrsnuće. Francuski filozof i profesor Michel Onfray, otvoreno poziva zapadnjačko društvo da se otarasi judeokršćanskih tabua, jer “katolicizam nam život čini nemogućim”, kaže on. Istina je, međutim, drukčija, samo kršćanstvo nudi istinsku slobodu i poziva ljude na život dostojan čovjeka. U zadnje vrijeme raste kod Europljana vjera u reinkarnaciju, a opada vjera u uskrsnuće. Zašto? Zato što uskrsnuće pretpostavlja umiranje i smrt. Samo ono što umre, moći će uskrsnuti.

Uskrs je moguć samo nakon Velikog petka. Ideologija Novog doba koja danas hara svijetom radije vjeruje u reinkarnaciju, jer ona ozbiljno ne shvaća smrt. Reinkarnacija zapravo ignorira smrt, igra se s njome. Međutim, smrt je ipak realnost. Ona je, kaže Sveto pismo, posljednji neprijatelj čovjeka. Svi su pred njom do Krista bili nemoćni. Ideologija New agea koja ismijava smrt, u biti se boji smrti i ostaje nemoćna pred njom. Isus Krist nije ignorirao smrt, štoviše, sam je drhtao pred njom, a onda je svojom spremnošću da iz ljubavi umre za nas grešnike, upravo svojom smrću pobijedio smrt. “Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta: vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada” (Uskrsna poslanica). Zato samo On ima ključeve smrti i podzemlja kako nas uvjerava Biblija.

Isusov prazan grob ostavlja zbunjene učenike i žene koje su došle na grob. Isusov prazan grob i danas zbunjuje sve one koji još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Uskrsnuće je moguće prihvatiti samo u vjeri.

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like![/facebook]

Kristovo uskrsnuće nam svjedoči da budućnost pripada ljubavi koja je jača od smrti. Bog je ljubav i koji ostaju u ljubavi, ostaju u Bogu, pobjeđuju smrt i ulaze u život vječni. U tom je smislu sv. Ivan apostol napisao: “Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi, ostaje u smrti”(Iv 3,14). Uskrsnuće počinje već ovdje na zemlji po životu iz ljubavi. Uskrs je pobjeda ljubavi i svaki koji nesebično i velikodušno ljubi, uskrsnut će na život vječni.

Uskrsnućem se život ispričava za sve nevolje i muke koje nam je zadavao, rekao je jedan mudrac. To znači da sve patnje, boli, tjeskobe i križevi u našem životu imaju smisla ako postoji uskrsnuće od mrtvih. Uskrs opravdava sve naše križeve i sva naša umira­nja. Uskrs se zapravo ne može ni doživjeti bez križa i umiranja. Zato nas Uskrs smije i mora pozivati na svakodnevno umiranje i uskršavanje. Tko umre sebi, svome egoizmu i svojim iluzijama, uskrsnut će pun 66 ljubavi i božanskog mira. Konačno uskrsnuće dogodit će se nakon smrti, ali ono se mora svakodnevno pripremati već u ovom životu. U tom smislu, Uskrs je poziv na hrabrost umiranja sebi kako bi nas već u ovom životu prožela ljubav Božja, odnosno Duh Sveti koji oživljuje i uskršava.

Dr. sc. Mijo Nikić, dopuštenjem autora preuzeto iz knjige Očima psihologa teologa | Bitno.net