SVJETLO KOJE RASTJERUJE TAMU

Tvoja velika patnja je strah? Evo kako savladati zlo koje donosi u naše živote…

Strah je toliko prisutan u našim životima da ga često nismo ni svjesni; on tolike živote čini kukavnima. “Duh bojažljivosti” ne dolazi od Boga… Stoga, oduprimo se čvrsti u vjeri ― naša je snaga u smirenu uzdanju u Gospodina.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Tvoja velika patnja je strah ― strah te muči, kao da te bičuju; strah ti sve pokvari čemu bi se mogao radovati… strah od teških bolesti, od financijskog bankrota… i pojačane nesigurnosti naše egzistencije; strah od… terorističkih napada, koji su danas na dnevnom redu; strah od demonskih sila…, od prijetećeg protjerivanja kršćana…

Isus sam kaže: “U svijetu ćete imati nevolju” (Iv 16,33). On nagovještava krajnje vrijeme u kojemu mi živimo na početku, da će ljudi umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet (Lk 21,26). Da, od straha možemo oboljeti, od straha možemo umrijeti… Kako da izađemo na kraj s tim velikim zlom, s tom patnjom od straha…?

Evo kako sam ja, strašljiva osoba, svladala strah. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radila sam u putničkoj službi jednog misijskog društva i tako sam kroz cijelu Njemačku mnogo putovala. Kako li sam često doživljavala avionske uzbune pa čak i paljbu iz niskih zrakoplova. Kad bi me spopadao strah, pomogle bi mi riječi: “Tebi, Isuse, Tebi služim u ovim opasnostima!” Predanje Bogu donijelo mi je Njegovu blizinu i sav je strah nestao. (…)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sjećam se i Kubanske krize godine 1962.; svi su bili u najvećem uzbuđenju i strahu da će ponovno izbiti svjetski rat. (…) Ovoga puta nisam samo snosila odgovornost za sebe nego i za mnogo sestara. (…) I tu je rješenje bilo spoznaja Isusove prisutnosti i sigurnost da se meni i mojima ne može ništa dogoditi što On ne želi i što ne bi bilo meni na spas.

Strah je samo razložan ako mi iz naših misli i vjere isključimo Isusa Krista. Međutim, ako mi u to, što nam strah opasno stavlja pred oči, uključimo Isusa, onda odjednom sve postaje drukčije. (…) Kao kod Njegovih zaplašenih učenika pred nas stupa Gospodin riječima: “Mir vama!” (Iv 20,21) Njegova kraljevska riječ ulijeva u naše srce mir i On nas krijepi. U onoj mjeri koliko mi vjerujemo da se nevolja i strahota pred kojom smo se plašili, ne odvija mehanički u svojoj grozoti, nego da On nastupa kao netko sasvim drugi, sve se mijenja.

Isus k nama dolazi kao svjetlo koje za nas rasvjetljava tamu ― kad knez mira donosi mir i kada strah nestaje. On stupa prema nama kao pomagač i dopušta nam da u toj nevolji doživimo pomoć. (…) On postupa prema nama u svojoj svemoći, koja u najvećim nevoljama i strahotama dariva čudo očuvanja i može nama pomoći. (…)

Tako se to dogodilo apostolima na Genezaretskom jezeru, kada su ih valovi zamalo progutali i kada su oni od straha započeli vikati. Iznenada se među njima nađe Isus i reče: “Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!” (Mt 14,27). Bila je to kao zapovijed: Ne bojte se, jer ako se bojite, kažnjavate Moju ljubav prezirom kao da se u nevolji ne bih za vas zauzeo. (…) On nas čvrstom rukom vodi kroz valove. Nitko nas toliko ne ljubi kao naš Gospodin Isus Krist…

Strah može nama vladati samo utoliko koliko mu se mi ne odupiremo, i ne govorimo: “Da, Oče”. Nedostatak predanja potječe otuda što mi ne vjerujemo Ljubavi Boga Oca, koja neće dopustiti da budemo kušani preko naših snaga (1 Kor 10,13). “U ljubavi nema straha” (Iv 4,18). Mučenički strah, strah od onoga što će doći, nestat će tamo kad stanem pred svetim Bogom s pravim Božjim strahopoštovanjem. Tada se više ne bojim buduće patnje i onoga što bi mi ljudi mogli učiniti, nego toga što bih preziranjem Njegovih zapovijedi ili neispravljenom krivnjom mogao ražalostiti Boga i time Ga “izgubiti”. Ako “izgubim” Njega, onda sam sve izgubio.

Ako imam Boga, onda imam sve što mi treba ― i u najtežim vremenima. “Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?” (…)

Strah je patnja, no nema patnje koja ne nosi u sebi blagoslov i u kojoj ne bi bile skrivene božanske radosti…

Kada nas muči strah, neka nas obuzme mir koji nadilazi svaki razbor, mir koji teče kao struja iz Božjeg srca u naše srce i u sebi nosi veliku sreću. Isus je naš mir. I zato što se On u takvo vrijeme straha najviše osjeća obvezatnim doći k nama, okusit ćemo taj mir kao nikada dotada. To je predokus. A kakav li će mir biti u Božjem gradu, gradu vječnoga mira, kad nam se nikakav strah i nevolja više ne mogu približiti. Gospodin ti želi darovati taj pravi mir ― On koji je mir sam. Upravo u situaciji u kojoj prijeti strah, smiješ u vjeri čekati na taj dragocjeni dar.

Basilea Schlink

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Patnja mi postade dobitkom” u izdanju UPT-a


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 20. rujna 2015.

Možda vam se svidi