“U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.”

Blažena Djevica se potpuno predaje onome što Bog od nje traži. Odmah njezini osobni planovi, a sigurno ih je imala, ostaju po strani kako bi uradila ono što Bog od nje očekuje. Od prvoga trenutka Isus je jedini i uzvišeni ideal za koji živi.

Gospa je pokazala bezgraničnu velikodušnost kroz cijelo svoje zemaljsko postojanje. Od ono malo odlomaka evanđelja koji se odnose na njezin život dva nam izravno govore o njezinoj pažnji prema drugima: velikodušno troši svoje vrijeme kako bi bila uz rodicu svetu Elizabetu sve dok se nije rodio Ivan; brinula se o dobru drugih, kao što nam pokazuje njezino posredovanje na svadbi u Kani. Bili su to za nju uobičajeni stavovi. Njezini sumještani u Nazaretu mogli bi nam mnogo reći o nebrojenim Marijinim pažnjama prema njima u svakidašnjem suživotu.

Djevica Marija ne misli na sebe, nego na druge. Obavlja poslove u kućanstvu s najvećom jednostavnošću i radošću; također i s unutarnjom sabranošću jer zna da je Gospodin s njom. U Elizabetinoj kući sve je posvećeno nazočnošću Djevice i Djeteta, koje nosi u utrobi.

U Mariji imamo dokaz da je velikodušnost krjepost velikih duša, koje znaju da je u davanju najveća nagrada: “Besplatno primiste, besplatno dajte.” Velikodušna osoba zna pružiti naklonost, razumijevanje, materijalnu pomoć, i ne zahtijeva da je razumiju, vole, pomognu joj. Daje i zaboravlja da je dala. U tome je njezino blago. Shvatila je da je “blaženije davati nego primati”. Otkriva da ljubiti znači zapravo davati se drugima. Daleko od nagonske sklonosti, ljubav je svjesna odluka volje da se ide prema drugima. Da bi se moglo uistinu ljubiti, potrebno je odijeliti se od mnogih stvari, a naročito od samoga sebe, davati besplatno […]. Ovo otimanje od samoga sebe […] izvor je ravnoteže. To je tajna sreće.

Davanje širi srce i pomlađuje ga. Egoizam osiromašuje, sužava pogled. Što više dajemo, to se više obogaćujemo.

Zamolimo danas usrdno Djevicu da nas nauči biti velikodušnima, prije svega prema Bogu, a zatim u služenju drugima, onima koji žive i rade pokraj nas, u raznim životnim okolnostima i običnom svakidašnjem životu.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

Podrži naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Prijavi se na ovom linku!