Jednom je fra Anti njegov kućni poglavar donio poštu koja je upravo stigla. Otac Ante bio je bolestan. Nije mogao čitati pisma. Pogledao je prvu kuvertu samo izvana i rekao poglavaru:

“Ovome ćete ovako i ovako odgovoriti…”

Po preciznom naputku vidjelo se da točno zna sadržaj pisma kojega nije ni otvorio.

“Ovome nemam što odgovoriti”, rekao je kad je pogledao drugu kuvertu.

Ni to pismo nije otvarao. I tako je išlo redom, bez ikakve zbrke.

Tko ne bi takvog čovjeka izabrao sebi za duhovnog vođu? A kad bi ga jednom izabrao, tko bi ostavio?

(otac Ante Katalinić: “Dobri otac Antić – Treptaji srca među tvornicama”)

Izvor teksta: Otacanteantic.com