KAKO GOSPODIN OSLOBAĐA

Svjedočanstvo Hrvatice o ovisnosti o pornografiji: Sanjala sam dan kada će me Isus očistiti od grijeha

Na adresu naše redakcije stiglo je ovo svjedočanstvo koje objavljujemo kako bi pokazali da ovisnost o pornografiji nije samo, kako se često smatra, isključivo problem muškaraca

djevojke pornografija

Foto: Shutterstock.com

Znate li kako se djevojka veseli danu svoga vjenčanja? Toliko se raduje tome danu da ga planira mjesecima, pa čak i godinama unaprijed. Kad sam bila manja i ja sam se radovala tome danu. Imala sam već u planu i svećenika koji će me vjenčati, i glazbu, i cvijeće, i haljinu, kumove, crkvu, dvoranu za domjenak i ples, tako da je još nedostajao samo mladoženja. No, više od dana svojeg vjenčanja, veselila sam se jednome drugom danu, danu kad će me Gospodin očistiti od ogromnog grijeha. Dana kad će me osloboditi od najvećeg tereta koji sam nosila na sebi, a to je bio moj problem s pornografijom i masturbacijom.

Možda je neobično da djevojka piše o pornografiji i masturbaciji, ali želim vam posvjedočiti da to nije isključivo i samo ‘muški problem’ kako ga neki smatraju. To sam shvatila kroz svoje osobno iskustvo, ali također kroz rad s mladim djevojkama.

Moram priznati odmah na početku da je ući u pornografiju (pogotovo u današnjem svijetu) puno jednostavnije no što je iz nje izaći. Sjećam se dana kad sam se prvi put i ja susrela s njom. Bio je to najgori dan u mojem životu, iako sam to shvatila tek nekoliko godina kasnije. Da ne bi sad došlo do zabune, reći ću iskreno, nisam ni tražila neki pornografski sadržaj, tražila sam samo odgovor na svoje pitanje koje sam se bojala postaviti roditeljima. A onda je dalje sve išlo ‘samo od sebe’. Naravno da nisam uživala u tom filmu koji sam gledala, i znala sam da činim nešto loše (jer zasigurno ne bih željela da me ulove roditelji kako to gledam), ali nisam imala pojma koliko će to rana nanijeti mojem tijelu, mojoj duši i psihi.

Kako sam dalje gledala te filmove, moram biti iskrena i reći da nisam odgovorila na skoro nijedno pitanje koje sam si bila postavila, ali u meni su se neprestance javljala samo nova pitanja – koja su me poticala da to gledam i dalje. I tako je ubrzo pornografija, zajedno s masturbacijom postala dio moje svakodnevice. ‘To’ mi je postalo nešto poput doručka, ručka, večere, poput ‘zbogom’ koji sam govorila roditeljima kad sam bila odlazila u školu ili pak onog ‘bok’ kad sam se vratila. I tako sam ušla u začarani krug pornografije i masturbacije, i to bez ikakvih većih problema. Jedino pri čemu bih morala paziti jest da mi roditelji u to vrijeme nisu kod kuće ili pak da ne primijete što radim. A ostalo je sve bilo i više nego jednostavno: upisati riječ u Google i jednostavno gledati i učiti kako se ‘obavlja seks’. Zvuči grubo, ali namjerno ne želim napisati neki drugi glagol, jer se u tim filmovima to doslovno – obavlja. Spolni čin koji je zamišljen kao savršen znak predanja drugoj osobi, predviđen kao najljepši spoj muškarca i žene u braku, u tim filmovima pada na najnižu razinu. Usuđujem se reći da se u tim filmovima i ne prikazuje sam spolni čin, već sama penetracija. A spolni čin je nešto puno više i puno dublje od toga.

Riječ pornografija, zapravo se sastoji od dviju riječi: ‘porn’ što u prijevodu na hrv. jezik znači prostitucija i ‘grafija’ što znači zapisivati. A pornografija to doista i jest – snimanje i zapisivanje prostitucije. A mi svojim gledanjem to samo promoviramo, odnosno potičemo. Jer ako ja gledam spolne odnose između crnaca i nekih maloljetnica, potičem da se snimi još takvih filmova. Ako gledam homoseksualne odnose, potičem da se snimi još takvih filmova, i tako dalje, i tako dalje… Da, spomenula sam homoseksualne odnose.

Možda zvuči grozno, nekima se možda i gadi, ali vjerujte mi kad vas Đavao ulovi tamo gdje ste najslabiji, kao što je mene u pornografiji – neće birati sredstva. Sve će vam prikazati kao bezazlenu igru. I meni je! I da, priznajem i ja – gledala sam svakojake odnose, a mnogi od njih su bili daleko od onih ‘normalnih’, ako se to uopće i može nazvati normalnim.

Ne želim ni pričati kako sam se osjećala nakon nekog vremena, pogotovo onda kad sam pokušala prestati, ali jednostavno nisam više mogla. Svaki dan sam uživala gledajući takve stvari, ali kasnije sam se sama sebi gadila. Gadile su mi se moji oči koje su to gledale, ruke koju su upisivale tu riječ na Google, gadilo mi se moje tijelo koje nije bilo savršeno poput onih koje sam tamo gledala. I jednostavno ne mogu vam ni reći kako mi je palo samopoštovanje. To je prolazilo tako neku normalnu granicu da sam se ja i po nekoliko puta dnevno tuširala, samo da bih sa sebe isprala ljagu tog grijeha. Naravno da o ispovijedi nisam ni razmišljala.

Da, bila sam vjernica i tada. Bila sam izrazito aktivna župljanka. Bila sam u zboru, pomagala u svemu što je trebalo, i dobro sam znala da bih trebala to ispovjediti, ali jednostavno nisam mogla. Osim toga u meni su sve više i više jačali strahovi – bojala sam se svake veze i prisutnosti muškarca, svake bliskosti s osobom suprotnog spola, a na samom kraju počela sam se bojati ljubavi, budućnosti koju sam planirala i braka. Bojala sam se da neće postojati muškarac koji će me moći zavoljeti, koji će to sve moći prihvatiti, i jednostavno u tome svemu počela sam klonuti. Misa i molitva nisu mi predstavljale ništa drugo osim još jedne prilike za pad u bludne misli. Da, čak i usred najsvetijih dijelova mise i molitve u meni bi se javljale te misli, te slike iz filmova i nisam ih mogla kontrolirati. I kako sam više šutjela o tome problemu, tako je u meni ta potreba za pornografijom jačala. I tako bih sve više i više padala u to. Dan za danom.

I ta se priča, taj isti scenarij, ponavljao nekoliko mjeseci. Bilo je to nekoliko mjeseci pravog mučenja, koji su za mene izgledali kao da su prošle godine. A onda jednog dana, odlučila sam napraviti veliki korak. Povjerila sam svojem najboljem prijatelju svoj problem. Znala sam da mu mogu vjerovati, ali nisam znala kako će reagirati kad mu to kažem. I začudo nije bio šokiran, već samo zahvalan na mome povjerenju i iskrenosti. Taj naš razgovor, vjerujte mi, značio mi je više od sveg blaga i zlata na ovome svijetu. Osjećala sam se napokon vrijednom, ljubljenom, osjećala sam se kao Božje dijete. A nakon nekoliko tjedana usudila sam se to i ispovjediti. Svećenik me nije osuđivao, a ta ispovijed bila mi je poticaj i pravi ‘vjetar u leđa’.

No, prave borbe tek su tada slijedile. Od prve ispovijedi, otkad sam ispovjedila taj grijeh, pa sve do trenutka kad sam mogla reći da sam čista, prošle su pune četiri godine, a od trena kad sam prvi put pogledala takav film devet godina. Za mene su to bile najgore godine u mojem životu. Ali Gospodin me očistio!

Ne želim previše ulaziti u samu psihologiju čovjeka, jer nisam ni stručnjak za to, ali vjerujte mi nitko ne gleda pornografiju jer mu je ona tako zabavna i lijepa, u tome se kriju puno dublje stvari. Možda se netko ne osjeća ljubljenim i prihvaćenim, možda se u tome krije i djevojka koja je bila seksualno zlostavljana, dijete koje ne dobiva dovoljno pažnje od roditelja, ali vjerujte mi – Gospodin vas može osloboditi, važno je samo da Mu dođete i sve Mu priznate.

Znam da je to teško. I vjerujte mi, i ja bih radije plivala u bazenu punom zmija, iako se strastveno bojim i same pomisli na njih, ali i plivanja, jer sam se jednom prilikom skoro utopila i od tada nisam plivala. Ali vjerujte mi, kad izaberete osobu kojoj možete vjerovati i kad joj povjerite svoj problem, vaš križ će biti manji. Dopustite si pobijediti u sebi onu oholost, dopustite si pobijediti onaj ljudski ponos i usudite se pogledati u Isusa na putu do Golgote. Čak i On prima pomoć u nošenju križa. Kad jednom primite pomoć, i usudite se progovoriti o tome, osjećat ćete se kao da se jedna rana zaliječila. Ne morate razgovarati s prijateljima ako ne možete, razgovarajte s učiteljem, roditeljima, bratom ili sestrom, razgovarajte sa svećenikom, i vjerujte mi, u njegovim riječima i pogledu nikad nećete osjetiti osudu.

Neću vam lagati, izaći iz pornografije nije jednostavno, pogotovo ako to već smatraš nekom ovisnošću, ali vjerujte mi, Gospodin oslobađa. I ako misliš da si tako duboko pao da za tebe više nema pomoći, ja ti govorim da ima – pomoć je u imenu Isusa Krista koji te ljubi s križa. Ja sam čekala punih osam godina. Možda ćeš ti čekati godinu, dvije, a možda i deset, ali vjeruj mi tvoja borba bit će nagrađena prekrasnim osjećajem čistoće, ljubavi i mira. I ne zaboravi, Bog je doista veći od naših problema!

J. I. (Podaci poznati redakciji) | Bitno.net

Objavljeno: 20. prosinca 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi