Francuz Michel Chiron za National Catholic Register je ukratko prepričao svoju životnu priču koju je detaljno opisao u knjizi “Bio sam opsjednut”. U njoj piše kako je osamdesetih godina prošloga stoljeća vodio potpuno normalan život, ali ga je jedno ljubavno razočaranje navelo da se s kolegama pridruži spiritualističkim seansama. U to vrijeme se, premda je bio odgojen kao katolik, smatrao ponosnim ateistom. Priznaje kako je na seanse u početku išao samo kako bi se zabavio, ali je ubrzo shvatio da se pred njima stol neobjašnjivo okreće te primaju poruke preko slova iz društvene igre Scrabble.

Deset godina kasnije ponovno se obratio istim duhovima. Ovoga puta nije bio u društvu, nego potpuno sam, i tražio je odgovore na svoje ljubavne probleme. Bio je to korak koji će kasnije skupo platiti. Naime, u tom trenutku je demonskim bićima dozvolio da preuzmu njegovo tijelo i sljedećih devet mjeseci ga danonoćno teroriziraju. Njegovo opsjednuće se dogodilo 1993. godine, kada je bio razveden i osjećao se usamljenim.

“Nisam htio tako dočekati starost. Odlučio sam postaviti pitanja visku sa slovima Scrabblea. Naime, kada sam to napravio s prijateljima deset godina ranije, dobio sam jako zanimljive odgovore. Međutim, bio sam svjestan da je ovoga puta sve drukčije, odnosno ozbiljnije, jer sam tražio odgovore na svoja bolna i tužna pitanja”, kaže. Primio je nekakve odgovore, koji su bili povezani, ali mu nisu bili odgovori na pitanja o njegovu emocionalnom životu.

Jednoga dana je začuo: “Od sada više nećeš trebati visak. Ubuduće ćemo s tobom direktno komunicirati.” U tom trenutku je začuo neobične glasove koji su počeli izlaziti iz njegove glave, grla i prsiju. “Htjeli su mi pokazati kako me kontroliraju. U jednom trenutku sam čuo kako mi se obraća sam vrag. Jako sam se uplašio”, priznaje.

Michel tvrdi kako ne zna koliko demona ga je opsjedalo, ali ih je bio “impresivan broj”. Demoni su mu govorili kako ih je poslao njihov kralj, a često su mu prepričavali događaje iz njegova djetinjstva, na koje je on potpuno zaboravio. Demoni su imali pristup njegovu mozgu i uspomenama.

U razgovoru za National Catholic Register Michel objašnjava kako demone zanima svaka osoba, pogotovo ona koja je najosjetljivija, odnosno prolazi kroz teško razdoblje. “Ovo se može dogoditi i vjernicima, kao što vidimo u slučajevima pedofilije, gdje također postoji demonski aspekt. Međutim, ti ljudi su odgovorni za svoje ponašanje jer nisu iskoristili oružja protiv demonskih napada, kao što su molitve”, objašnjava.

Michelu su se demoni obraćali jasno i razumljivo. “Primijetio sam kako oni nemaju smisao za humor, nego zvuče kao strogi učitelji, koji tvrde kako posjeduju znanje i obraćaju se s autoritetom”, kaže. Deset dana nakon opsjednuća demoni su ga počeli strašno mučiti. Primjerice, tijekom noći se budio sa žarkom boli u leđima. Demoni su mu govorili kako će ga te kušnje pročistiti i ojačati.

Nakon toga su ga tjerali da pije ogromne količine vode, ponekad i više od 15 litara dnevno. Michael je tek kasnije saznao da mu je tolika količina vode mogla naštetiti zdravlju, ali njegovo tijelo je ipak izdržalo. “Demoni su me čak uvjerili kako ću postati besmrtan. Jednoga dana su me natjerali da stavim prste na kosti na licu. Kosti su postale mekane, pogotovo one u vratu, što je bio užasan osjećaj”, prisjeća se.

Michel Chiron/Foto: YouTube/screenshot

Demoni su mu tek ponekad spominjali Isusa. O njemu su govorili kao o osobi iz povijesti koju treba zaboraviti i koju današnje čovječanstvo više ne treba. “Čak su mi govorili da je On sada s njihovim kraljem. Uspoređivali su ga, odnosno stavljali u isti koš s Budom i Alahom, koje su također nazivali povijesnim i nepovratnim osobama. Često su spominjali Blaženu Djevicu Mariju, koju su nazivali Ženom i silno su je se plašili”, kaže.

Priznaje kako su demoni priželjkivali njegovo samoubojstvo, što se, srećom nije dogodilo. “Oni ipak nisu mogli sa mnom postići sve što su namjeravali. Nisu mogli posjedovati moju dušu. Očito su imali nekakva ograničenja, za koja tada nisam znao odakle dolaze, ali sam nakon obraćenja shvatio da su povezana s Djevicom Marijom i mojom majkom, koja je preminula godinama prije demonskog napada”, kaže.

Michel se jedne Nove godine osjećao toliko očajnim da je otvorio bocu medicinskog alkohola i pustio plin u kući. Međutim, u jednom trenutku je doživio jednu vrstu udarca, odnosno osvještenja, kada je shvatio kako zbog svoje djece ne smije umrijeti. Odlučio je posjetiti liječnika i porazgovarati sa svećenikom.

“Nije mi bilo jasno zbog čega želim vidjeti svećenika, ali sam duboko vjerovao kako to moram učiniti. Nisam bio svjestan da sam opsjednut, ali sam znao da sam u velikoj nevolji”, kaže. U tom trenutku je u sebi čuo demone kako mu govore da su mu cijelo vrijeme lagali te da Bog ne postoji. Michael je ovu spoznaju dočekao u nevjerici. “Naime, spoznaja da Bog postoji me je uvjerila kako ova bića pripadaju Sotoni. U tom trenutku sam znao da trebam pomoć egzorcista”, kaže.

Sljedećeg dana se susreo sa svećenikom Andreom Farcetom koji je nad njim počeo moliti egzorcizam. Demoni su tijekom egzorcizma ponavljali kako su zarobljeni te da je “Žena za sve kriva”. “Shvatio sam da je ta Žena Blažena Djevica Marija te da im je moja molitva krunice uzrokovala velike probleme”, kaže.

Tijekom egzorcizma Michela su napustili samo najveći demoni, a nekoliko njih je ostalo u njemu, pa je trebalo proći još određeno vrijeme kako bi utihnuli svi glasovi u njemu. Jednoga je jutra u kupaonici ugledao blještavi lik Blažene Djevice Marije. “Ona je bila prelijepa. Imala je predivnu tamnu kožu i nosila šareni veo”, opisuje. Već u sljedećem trenutku pred njim se stvorio i lik njegove majke.

“U tom trenutku sam shvatio da sam spašen. Preostali demoni nisu odmah otišli, ali su bili silno uplašeni Žene, čije ime se nikada nisu usudili izgovoriti”, objašnjava. Michel tvrdi kako se njegovo konačno oslobođenje dogodilo nekoliko godina kasnije u Lurdu, gdje je osjetio kako ga njegova Nebeska Majka dočekuje otvorenih ruku.

Danas se osjeća potpuno zaštićenim i ispunjenim. “To je razlog zbog kojega sam se odlučio ispričati svoje svjedočanstvo. Nikada nisam mislio da ću napisati knjigu. Već duže vrijeme pišem blog o svojim iskustvima. Jednoga dana mi se obratio katolički novinar i predložio mi da napišem knjigu. Bio sam sretan što mogu s drugima podijeliti bogatstvo koje sam primio”, završava.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net