Svjedočanstva o mirnoj smrti

Moja majka tijekom cijeloga života molila se sv. Josipu za sretnu smrt. To je iz dana u dan prenosila i na nas djecu. U času umiranja bila sam svjedok njezine mirne i blage smrti. Blagoslovila je nas prisutne i potpuno mirna pošla k Isusu, to mi se tako urezalo u pamet i dan-danas o tome često razmišljam i još se vjernije molim svetom Josipu.
Mara M.

Svećenik misionar dolazi bolesnici na samrti. Pita je: “Mama, je li vas strah umrijeti?” Ona potpuno smireno odgovara: “Zašto bi me bilo strah umrijeti? Kroz cijeli život molila sam dnevno pedeset puta ‘Sveta Marijo… moli za nas… sada i na čas smrti naše…’. Marija mi je bila majka u životu, pa se nadam da će mi biti majka i na času smrti moje.”

Zatim pokaže desnom rukom prema zidu: “Evo slike svetog Josipa, njemu se molim da mi bude zaštitnik na času smrti…” Potom pokaže rukom poviše glave sliku Majke Božje i nastavi: “Marija i Josip pratili su me u životu i nadam se da će mi biti na pomoć u času moje smrti…” I poslije tih riječi mimo izdahnu pred svećenikom.
o. Vinko Pulišić, TOR

Bila je nedjelja poslijepodne. Sjedila sam uza svoga bolesnog supruga i molila molitvu za sretnu smrt. Kad sam moleći zatim litanije sv. Josipu došla do zaziva “Zaštitniče umirućih”, neka me je jača sila digla i pokrenula. Odmah sam telefonom zvala oca Ivana, koji je odmah došao i po drugi put podijelio sveto pomazanje mome suprugu, nakon čega je on blago u Gospodinu preminuo. Osjećam se dužnikom sv. Josipu. Kolika mi je to utjeha, što je moj suprug tako kršćanski preminuo!
Marica S.

Kellermann, nadaleko poznat biskup u Munsteru, bio je jedne noći žurno pozvan k bolesniku. Kad je došao u označenu mu kuću, našao je sve u dubokom snu. Neki su ga ukućani uvjeravali da tu nema bolesnika koji bi trebao sakramente. Biskup Kellermann se stoga vrati kući. No tek što je opet legao, netko glasno zakuca na vanjska vrata i još ga jače nego prije pozove da ode u onu istu kuću. I on opet pođe. Kada ih je ovaj put bolje ispitivao tko bi to bio u toj kući bolestan, oni su ga opet uvjeravali da nitko nije bolestan, te se on opet vrati kući. Još nije ušao u svoj stan, kad osjeti nečiji stisak i začuje neki glas, koji je čuo i zvonar koji je s njim išao. Taj ga je glas zaklinjao neka se opet brzo vrati u istu onu kuću, jer je već krajnje vrijeme. I po treći put poleti svećenik k toj kući i dozna napokon da gore u kući stanuje jedna žena koja se ni s kim ne druži. Kellermann se zatim popne na kat i nađe teško bolesnu staricu koja mu reče: “Hvala Bogu da ste došli!”

Kad se starica ispovjedila i primila sv. pričest i bolesničko pomazanje, upita je svećenik: “Recite, draga bako, jeste li se kad molili za sretnu smrt?”

Ona mu odgovori: “Molila sam se svaki dan sv. Josipu da mi isprosi sretnu smrt. Ondje na prozoru je stara knjiga iz koje sam svaki dan molila tu molitvu.”

Potresen i ganut, kaže joj biskup Kellermann: “Zahvalite skupa sa mnom sv. Josipu, što sam bio čudesnim načinom triput k vama pozvan.” I on je izgovarao riječi zahvale, a baka je ponavljala za njim i skoro poslije toga umrla.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Alojzija Burje “U potrebi svakoj idite k Josipu” u izdanju Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.