Nenad Periš, otac Mateja Periša koji je tragično stradao u Beogradu u noći s 30. na 31. prosinca 2021. godine, svjedočio je u emisiji “Agape” Radija Mir Međugorje o tome kako mu je gubitak sina preokrenuo njegov život i potaknuo ga da produbi odnos s Gospodinom.

„Drugačiji sam, drugačije vidim svoju vjeru, drugačije vidim svijet, drugačije vidim život i na tome mogu iskreno zahvaliti Bogu“, kazao je Periš.

Otac Nenad je nakon Matejeva nestanka otišao u Beograd kako bi pomogao u potrazi za sinom te tamo proveo tri i pol mjeseca, a u razgovoru s fra Marijom Knezovićem otkrio je kako su mu prolazili dani u Srbiji.

„Puno toga nisam bio ni svjestan, radio sam instinktivno, ponašao sam se u stranoj zemlji poštujući tu zemlju i ljude koji su mi pomagali da pronađem svog sina i na tome sam im beskrajno zahvalan do kraja života, ali bez Boga se to ne može proći. Iskreno zahvaljujem svome Bogu što mi je dao snage i što me je zagrlio kad mi je bilo najteže. Tražio sam ga i on mi je pružio ruku. Ja tu ruku možda nisam vidio na početku, ali na kraju sam je uhvatio i čvrsto je držim“, kazao je otac Nenad.

Periš je kazao kako je u Beogradu svaki dan odlazio u crkvu i franjevački samostan svetog Ante kako bi tražio duhovnu okrjepu, a jedan od tamošnjih fratara, fra Ilija, postao mu je i duhovnik.

Ključni trenutak toga razdoblja bio je, kako svjedoči Periš, kada je u jednoj ranojutarnjoj molitvenoj šetnji uz Savu čuo kako mu se u nutrini obraća jedan glas.

„Glas me pitao: ‘Gdje je Matej?’, na što sam ja u molitvi odgovorio: ‘Matej nije tu, Matej je u nebu kod našega Oca.’ To je bilo u veljači, a Matejevo smo tijelo pronašli u svibnju. Nastavio sam dalje hodati i moliti, i ponovno me glas pita: ‘Želiš li ga [Mateja] vidjeti?’ Ja sam iznenađen stao i odgovorio: ‘Zašto me to pitaš, kada je to jedino što želim; ništa osim toga za mene ne postoji.’ Onda mi se dogodilo nešto što je potpuno okrenulo moj život. Taj glas mi je rekao: ‘Ako kažeš da je Matej na nebu kod Boga, jesi li ti spreman doći pred Božje lice, možeš li svoga Boga pogledati u lice i reći mu sve što ti je na srcu, a što bi želio da ne postoji?'”

Periš kaže kako je tada stao jako uznemiren i odgovorio glasu: „Nisam spreman doći pred Božje lice“, a glas je tada nastavio: “Samo onda kada ti budeš spreman doći pred Božje lice ovdje na zemlji, onda će tvoj Bog biti s lijeve strane, a sin će ti biti s desne strane. Spremi se da možeš doći pred lice svoga Boga.” Otac Nenad je kazao da se sve što u životu radi od toga trenutka može sažeti u jednu rečenicu: „Spremam se da mogu gledati Boga u lice.“

Sve vrijeme boravka u Beogradu Periš kaže da je imao veliku potporu tamošnjih franjevaca, ali i tadašnjeg beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara: „To je nevjerojatan čovjek i nevjerojatan svjedok Božje ljubavi. Imao je puno strpljenja sa mnom i kroz molitvu i razgovor mi je davao veliku podršku“, kazao je Periš.

Veliku podršku tijekom svog boravka u Beogradu dobivao je i od ljudi iz Srbije, a ona je uključivala i praćenje molitvom. Iznenađen tim izrazom ljubavi, otac Nenad je odlučio posjetiti patrijarha Porfirija kako bi zahvalio svim pravoslavnim vjernicima.

Periš je prijem kod Porfirija opisao kao vrlo ugodan, a tom prilikom patrijarhu SPC-a se obratio riječima: „Došao sam vam zahvaliti na iskrenoj molitvi koju osjećam i putem vas uputiti zahvalu svim vjernicima Srpske pravoslavne Crkve čiju molitvu osjećam, i na tome im neizmjerno hvala. No, prije toga vam se moram ispričati jer nikada nisam mogao zamisliti da ću se moliti Bogu ovdje i s vama. To je bio moj iskrivljeni pogled i zbog toga vam se iskreno ispričavam”, Periš kaže da se nakon tih njegovih riječi Porfirije okrenuo prema dvojici vladika koji su bili s njime i rekao riječi koje kaže da nikada neće zaboraviti: “Otac Nenad je bliži Hristu nego što smo mi.“

Nenad Periš bol koju je proživio danas koristi kako bi drugima pomogao doći do Krista, a ljudima koji prolaze kroz teško razdoblje poručuje: „Uvijek je ključan trenutak kada prihvatite iskrenu vjeru i kada prihvatite da je ono što ne razumijete, a što vam je Bog namijenio, sigurno istinito. I koliko god se osjećali tužno i tegobno, znajte da nade ima. Otvorite svoje srce, dajte Bogu ruku, tražite ono što vas je možda strah tražiti. Otvorite se prema Bogu, dajte mu iskreno svoju ruku, kleknite i molite i naći ćete put koji tražite, naći ćete mir koji tražite.“