Danas Ivana ima dvije godine, savršeno je zdravo, napredno i drago dijete. Uostalom, kao i njezin tri godine stariji brat Jan.

No, početak trudnoće s njom bio je problematičan. Krvarenje koje je iznenada počelo, moja depresija i ružne misli dovele su me do groba oca Ante Antića. Rekla sam: “Evo me, oče! Ja više ne mogu! Predajem ti u ruke to dijete i sebe!”

I od tada sve je bilo lakše. Ja svakim danom sve deblja i veća, ali i smirenija i, mogu reći, zdravija.

U sedmom mjesecu trudnoće dobila sam iznenadne trudove, potvrđene i na aparatu za mjerenje trudova i, naravno, tri vrste lijekova za sprečavanje prijevremenog porođaja. Nisam ih pila. Molila sam.

I porođaj je protekao savršeno, dana prije “termina”. Debeljuškasta devet mjeseci nošena curica – Ivana.

Poslije porođaja sina, prvo što sam pomislila bilo je: “Nikad više!” Beba nas je “izmučila”. Sa 16 dana završio je u zaraznoj bolnici s dijagnozom hripavca. Hvala Bogu, hripavac nije bio, ali ja sam izgubila mlijeko i nisam ga mogla više dojiti. Prelaskom na umjetnu hranu pojavio mu se dojenački ekcem koji se povukao 3 mjeseca kasnije, ali taj period dijete je bilo s otvorenim ranicama na licu, a liječnici su nemoćno govorili: “Tu se ne može ništa.”

Posjetili smo i odjel fizikalne medicine, opet pogrešno postavljena dijagnoza, hvala Bogu!

Kada sam rodila Ivanu, prvo sam izmolila “Očenaš” i “Zdravo, Marijo”. Zatim sam zahvalila ocu Anti Antiću što je bio u trudnoći i porođaju sa mnom i s mojim djetetom.

Vrativši se kući uzela sam molitvu za proglašenje blaženim i dobivanje milosti po zagovoru oca Ante Antića i stavila je na dekicu u koju je bila zamotana Ivana. Dok bi je dojila molila sam tu molitvu. Molim i danas, već pune dvije godine svakodnevno. A milosti koje dobivam dragocjene su i neopisive.

Najveća milost i dar Božji je zdravlje moje Ivane i Jana. No, naučila sam i ne molim više: “Daj, Bože, po zagovoru oca Ante Antića, zdravlje mojoj djeci”, već s vjerom molim: “Očuvaj, Bože, po zagovoru oca Ante Antića, grad moj i svu djecu i ljude u njemu od gladi, rata i bolesti da nikoga pa ni moju djecu ne snađu.”

Helena Ivanec – Perutka

Svjedočanstvo je objavljeno u glasilu vicepostulature sluge Božjega oca fra Ante Antića “Dobri otac Antić” (broj 104./godina 1997.)

Izvor: Facebook stranica “Sluga Božji fra Ante Antić”