Male figurice na policama s knjigama, privjesak TinySaint na torbi, zabavna naljepnica na prijenosnom računalu ili Stanley čaši, pa čak i marijanske slike na kameri mobitela na koje sam slučajno naišla i zavoljela – svuda kroz moj dan možete pronaći Mariju.

Čula sam da mnogim obraćenicima teško pada odanost Crkve prema njoj, ali ja s tim nikad nisam imala problema. Oduvijek sam osjećala privlačnost prema Mariji. Godinama mi je jednostavno bila lijep prikaz majčinstva. Kasnije je postala primjer i dala mi razumijevanje da su ljubav prema obitelji i briga za dom sveto i posvećeno poslanje. A onda sam je 2015. počela gledati kao vlastitu Majku – ne samo kao uzor, nego i kao duhovnu, nebesku Majku koja ide uz mene, sluša me i zagovara za mene.

Preseljenje koje je sve promijenilo

Godine 2013. moj suprug Jamie i ja iščupali smo korijenje i preselili se četiri sata južnije od grada u kojem sam gotovo 40 godina živjela. Ponudili su mu posao u malom mjestu. Nakon što smo razmotrili situaciju iz svih kutova, odlučili smo se na taj skok. Reći da preseljenje nije bilo lako – bilo bi preblago. Rok za selidbu bio je kratak, jer Jamieju je uskoro počinjao novi posao. Posao u novom mjestu nisam ni tražila, nego sam uspjela nagovoriti svoju tvrtku da mi dopusti rad od kuće. Godine 2013. to je bila rijetkost, no nisam mogla tek tako napustiti posao u kojem sam provela osam godina i imala dobru plaću. Dogovorili smo hibridni model: tri dana kod kuće i dva dana u uredu. Tako je počelo moje tjedno putovanje od osam sati vožnje.

Tako je bilo idućih 18 mjeseci. Moj brak i obiteljski život trpjeli su. Jamie i ja prolazili smo najteže razdoblje u životu – teže od prijevremenih poroda, spontanog pobačaja ili financijskih teškoća. Pokušavali smo održati obitelj na okupu, a istodobno ne odustati jedno od drugoga. U novom mjestu bili smo izolirani, bez zajednice na koju bismo se mogli osloniti. A onda je u siječnju 2015. stigao novi udarac: tvrtka je odlučila ukinuti rad na daljinu i otpustila me uz malu otpremninu. Bila sam slomljena – a istodobno, čudno, i donekle olakšana. Kao najstarije dijete, uspješna i sposobna žena, nisam znala što dalje. Osjećala sam da sam izgubila kontrolu, identitet i uporište.

Molitva iz iscrpljenosti

Sljedećih mjeseci pokušavala sam popravljati brak i tražiti, kako sam to u šali nazivala, “posao bez mozganja”. Moja prethodna pozicija bila je visokog rizika i visokog stresa, do te mjere da sam morala uzimati tri lijeka za migrene. Dok sam primala naknadu za nezaposlene, prijavila sam se na nekoliko poslova koji su mi se činili lakima za dobiti. Dvaput sam ušla u finale – i dvaput mi rekli da sam prekvalificirana. Bila sam frustrirana, zbunjena i umorna.

Ne sjećam se gdje sam prvi put čula za Mariju, Razrješiteljicu čvorova, ali pomislila sam: “Zašto ne? Ionako nemam što izgubiti.” Prvi dan molitve bio je vapaj iscrpljene supruge i majke koja diže bijelu zastavu. Gotovo sam odustala od traženja posla. I baš tada, dok sam gledala kalendar i računala kad mi istječe naknada, slučajno sam otvorila mrežnu stranicu biskupije i provjerila natječaje. (Naravno, svi znamo da nije bilo ništa slučajno!) Nisam ni razmatrala rad u crkvi jer mi je životopis bio poslovno usmjeren, ali nastavila sam tražiti i našla: administrativna asistentica u Uredu za vjeronauk. Kada sam dobila ponudu, plaća nije imala smisla u odnosu na staru, ali u srcu sam imala mir. A život poslije toga bio je samo milost koja se otkriva.

Predati vlastite čvorove

Nisam znala povijest te devetnice. A onda sam otkrila da je početkom 17. stoljeća njemački bračni par, pred razvodom, potražio pomoć kod isusovačkog svećenika. On je molio s njima i za njih, tražeći Marijin zagovor. Brak je spašen, a njihov unuk u 18. stoljeću dao je naslikati čuvenu sliku Marije, Razrješiteljice čvorova.

Kad pogledam unatrag, moj “čvor” nije bio samo brak ili gubitak posla – nego ponos i strah od neuspjeha. Želja da me drugi vide uspješnom, iako se moj unutarnji svijet rušio. Ova molitva, i Marija, pomogli su mi shvatiti da je predati kontrolu zapravo veliki dar.

Ostatak je povijest

Ne znam koje “čvorove” ti danas nosiš, ali znam da se Marija ne boji tvoga zamršenog klupka. Samo godinu dana nakon što sam prihvatila posao asistentice, napredovala sam: postala voditeljica formacije odraslih, zatim direktorica vjerskog odgoja, a danas direktorica za djecu i obiteljsku pastoral. Kad se osvrnem, jasno mi je da plaća nikada neće biti kao ona u poslovnom svijetu, ali pronašla sam nešto neizmjerno vrednije: ozdravljenje, smisao i pravu radost. Ako pozoveš Mariju, zamoliš je za zagovor i dopustiš joj da razveže čvorove tvoga života, možeš se naći, poput mene, ne s kajanjem, nego s čuđenjem – jer put koji ti Marija pokaže vodi prema većem nego što si ikada očekivao. A ostatak? Ostatak je povijest.

Devetnicu Gospi koja razvezuje čvorove možete moliti ovdje.

Izvor: Catholic Link

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.