Trojstvo

“U početku stvori Bog nebo i zemlju”: tim se prvim riječima Pisma tvrdi troje: vječni Bog je dao početak svemu što postoji izvan njega; samo on je stvoritelj (glagolu “stvoriti” – u hebrejskom “bara” – uvijek je Bog subjekt); sveukupnost onoga što postoji (izraženo riječima “nebo i zemlja”) ovisi o onome koji mu daje da bude.

“U početku bijaše Riječ (…) i Riječ bijaše Bog. (…) Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa” (Iv 1,1-3). Novi zavjet otkriva da je Bog sve stvorio po vječnoj Riječi, svojem ljubljenom Sinu. U njemu je “sve stvoreno na nebesima i na zemlji (…) sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu” (Kol 1,16-17). Vjera Crkve isto tako potvrđuje stvaralačko djelo Duha Svetoga: on je “životvorac”, “Duh Tvorac”, “riznica dobara”.

Nagoviješten u Starom zavjetu, a objavljen u Novom savezu, stvaralački čin Sina i Duha, nerazdvojivo jedinstven s Očevim, jasno se priznaje pravilom vjere Crkve: “Postoji samo jedan Bog (…): Otac, koji je Bog, Stvoritelj, Začetnik, Sređivač. On je sve načinio sam od sebe, to jest svojom Riječju i svojom Mudrošću”, “po Sinu i Duhu” koji su kao “njegove ruke”. Stvaranje je zajedničko djelo Svete Trojice.

“Svijet je stvoren na slavu Božju”

Temeljna je istina koju Pismo i Predaja postojano naučavaju i slave: “Svijet je stvoren na slavu Božju”. Bog je sve stvorio, tumači sveti Bonaventura “ne da slavu uveća, nego da slavu očituje, da svoju slavu priopći”. Jer Bog nema drugog razloga za stvaranje osim svoje ljubavi i svoje dobrote: “Ključem ljubavi otvorio je ruku, i proiziđoše stvorovi”. A Prvi vatikanski sabor objašnjava: U svojoj dobroti i svojom svemoćnom silom, ne da uveća svoje blaženstvo, niti da postigne svoje savršenstvo, nego da ga očituje dobrima koja daruje svojim stvorenjima, taj jedini istiniti Bog u najslobodnijoj nakani od početka vremena stvorio je iz ničega i jedno i drugo stvorenje, to jest duhovno i tjelesno. Slava je Božja u tome da se ostvari očitovanje i priopćivanje njegove dobrote, radi kojih je svijet stvoren.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Načiniti od nas “posinjenu djecu po Isusu Kristu” – to je dobrohotan naum “njegove volje (…) na hvalu i slavu njegove milosti” (Ef 1,5-6): “Jer slava je Božja živi čovjek, a čovjekov je život gledanje Boga. Ako je već Božja objava po stvaranju pribavila život svim bićima koja žive na zemlji, koliko više očitovanje Očevo po Riječi daje život onima koji gledaju Boga”. Konačna je svrha stvaranja da Bog, “koji je Stvoritelj svih bića, bude konačno sve u svemu (1 Kor 15,28), pribavljajući ujedno svoju slavu i naše blaženstvo”.

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com