Što označuje izraz ‘općinstvo svetih’?

Foto: Flickr/Dani Alvarez Cañellas

Foto: Flickr/Dani Alvarez Cañellas

Ispovjedivši “svetu Crkvu katoličku”, Apostolsko vjerovanje dodaje “općinstvo svetih”. Taj je članak, pod nekim vidikom, tumačenje prethodnoga: “Što je Crkva ako ne zbor svih svetih?” Crkva je upravo općinstvo svetih.

“Budući da svi vjernici tvore samo jedno tijelo, dobra se jednih priopćuju drugima (…). Treba doista vjerovati da u Crkvi postoji zajedništvo dobara. A najvažniji je član Krist, jer je glava (…). Stoga Kristovo se dobro priopćuje svim članovima; to biva po sakramentima Crkve”. “Budući da Crkvom ravna jedan te isti Duh, sva dobra koja je primila nužno su zajedničko dobro”.

Izričaj “općinstvo svetih” ima stoga dva, usko povezana značenja: “zajedništvo u svetim stvarima, [“sancta” – “svetinje”]” i “zajedništvo između svetih osoba, [“sancta” – “sveti”]”.

Tekst nastavlja ispod oglasa

“Sancta sanctis!” – svetinje svetima – obznanjuje služitelj u većini istočnih liturgija u času podizanja svetih Darova, prije dijeljenja pričesti. Vjernici se [“sancti”] hrane Kristovim Tijelom i Krvlju (sancta) kako bi rasli u zajedništvu Duha Svetoga [“koinonia”] i priopćili ga svijetu.

Zajedništvo duhovnih dobara

U prvoj jeruzalemskoj zajednici, učenici “bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama” (Dj2,42).

Zajedništvo vjere. Vjera vjernika jest vjera Crkve primljena od apostola, životno blago koje se dijeljenjem uvećava.

Zajedništvo sakramenata. “Plod svih sakramenata pripada svim vjernicima. Sakramenti, napose krštenje koje je poput vrata kroz koja se ulazi u Crkvu, jesu svete veze koje ih sve ujedinjuju i povezuju s Isusom Kristom (…) Općinstvo svetih označava to zajedništvo sakramenata (…). Izraz ‘općinstvo’ pripada svakom sakramentu, jer nas svaki od njih sjedinjuje s Bogom (…). Ali posebno pristaje Euharistiji, zato što na osobit način dovršuje to zajedništvo”.

Zajedništvo karizmi. U općinstvu Crkve Duh Sveti “dijeli među vjernicima svakoga staleža posebne milosti” za izgradnju Crkve. “Svakomu se daje objava Duha na opću korist”. (1 Kor 12,7)

Sve im “bijaše zajedničko” (Dj 4,32). “Sve što pravi kršćanin posjeduje treba smatrati dobrom koje mu je zajedničko sa svima; zato mora uvijek biti spreman i brižan da priskoči u pomoć onome koji nema i pomogne bližnjemu u potrebi”. Kršćanin je upravitelj Gospodinovih dobara.

Zajedništvo ljubavi. U “općinstvu svetih” (sanctorum communio) “nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire” (Rim 14,7). “I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi” (1 Kor 12,26-27). “Ljubav ne traži svoje” (1 Kor 13,5). I najmanji čin koji vršimo u ljubavi donosi korist svima, po toj solidarnosti sa svim ljudima, živima ili mrtvima, koja se temelji na općinstvu svetih. Svaki grijeh škodi tom općinstvu.

Općinstvo Crkve na nebu i na zemlji

Tri stanja Crkve. “Sve dok ne dođe Gospodin u svome veličanstvu i svi anđeli s njim i dok mu, kad jednom bude uništena smrt, ne budu podložne sve stvari, neki od njegovih učenika putnici su na zemlji, neki se – ostavivši ovaj život – čiste, a neki uživaju slavu gledajući ‘jasno trojedinoga Boga kakav jest'”:

Ipak svi, iako u različitom stupnju i na različit način, sudjelujemo u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu i pjevamo istu pjesmu slave našemu Bogu. Jer svi koji su Kristovi, imajući njegova Duha, tvore jednu Crkvu i među sobom su sjedinjeni u njemu.

“Sjedinjenje putnika s braćom koji su u Kristovu miru usnuli nipošto se ne prekida, dapače, prema trajnoj vjeri Crkve, jača se priopćivanjem duhovnih dobara”.

Zagovor svetih. “Zbog toga što su s Kristom tješnje sjedinjeni, nebeski blaženici utvrđuju cijelu Crkvu u svetosti (…). Oni kod Oca ne prestaju za nas posredovati, prikazujući zasluge koje su stekli na zemlji po Kristu Isusu, jedinome posredniku između Boga i ljudi (…). Stoga njihova bratska briga mnogo pomaže našoj slabosti”:

Ne plačite! Bit ću vam korisniji poslije smrti i uspješnije ću vas pomagati nego za svog života. Svoje ću nebo provoditi čineći dobro na zemlji.

Zajedništvo sa svetima. “Uspomenu svetaca ne štujemo radi samoga primjera, nego još više zato da se sjedinjenje Crkve u Duhu pojača vršenjem bratske ljubavi. Jer, kao što nas kršćansko zajedništvo među putnicima dovodi bliže Kristu, tako nas zajedništvo sa svetima združuje s Kristom, od kojega, kao Izvora i Glave, izlazi svaka milost i život samoga Božjeg naroda”:

Mi se klanjamo Kristu jer je Sin Božji, a mučenike ljubimo kao učenike i nasljedovatelje Gospodnje, radi njihove neusporedive pobožnosti prema svom kralju i učitelju. O kad bismo i mi mogli biti njihovi sudrugovi i suučenici.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Zajedništvo s pokojnicima. “Poznajući dobro zajedništvo cijeloga otajstvenog Tijela Isusa Krista, Crkva putnika već od prvih vremena kršćanstva s velikim je poštovanjem njegovala spomen mrtvih i, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da im se oproste grijesi (2 Mak 12,46), za njih je prinosila i molitve”. Naša molitva za njih može im ne samo pomoci, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

U jedinstvenoj Božjoj obitelji. “Svi koji smo djeca Božja i koji u Kristu tvorimo jednu obitelj, dok u međusobnoj ljubavi i u jedinoj hvali Presvetog Trojstva među sobom općimo, odgovaramo bitnom pozivu Crkve”.

Izvor: Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 22. listopada 2013.

Možda vam se svidi