To se može dogoditi i događa se kod onih mladih koji nemaju vjerskoga temelja i kršćanskoga odgoja u obitelji. Ako roditelji djecu i mlade tjeraju da idu na svetu misu i vjeronauk, a sami vjeru ne prakticiraju, dijelom je logičan takav slijed. Roditelji su dužni – jasno, uz pomoć svećenika i vjeroučitelja – svoju djecu naučiti s vjerom i s Bogom živjeti. S druge strane, ni vi mladi niste bez odgovornosti za svoju vjeru. Među vama ima izuzetno pametnih i nadarenih mladića i djevojaka. Sposobni ste razlučiti istinu od laži, Boga od lažnih bogova, vjeru od nevjere, moral od nemorala. Ne mogu vjerovati da su godine vjeronauka otišle u ništa i da se vjera nije ugnijezdila u srcima krizmanika, jer vjerujemo i u djelovanje Duha Svetoga. Tu se više radi o nemaru nego o svjesnom prekidanju s Bogom i vjerskom praksom.

Opterećenje čine i mladenačke godine i krize koje prate vas mlade u pubertetu i adolescenciji. Vjerujem da vam nije lako. Puno je problema i nesnalaženja pa mladima najednom sve smeta. Smeta im svaki autoritet, zakoni i zabrane, pa makar bili i crkveni. Vi mladi se u srednjoškolskim godinama nalazite u pravom metežu, gdje se lako gubi tlo pod nogama. Zato vam u ovim godinama posebno treba podrška i pomoć roditelja i starijih, treba vam Bog i vjera. Ako je logistika obitelji i okoline slaba, mladi znaju brzo klonuti. Ne vjerujem da su takvi mladi izgubljeni za Boga i vjeru. To je, ponavljam, samo privremeni bijeg od Boga i ne baš posve svjesni čin. Zato preporučujem vama mladima da neprestano molite za dar vjere i da se ne osvrćete na loše primjere starijih.

don Vinko Sanader

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.