STRAH OD ZLIH SILA

Treba li se kršćanin bojati uroka?

Kod mnogih ljudi, među kojima ima i kršćana, vlada strah od uroka. Koliko je taj strah opravdan i kako se vjernik treba odnositi prema osobama za koje zna da se bave urocima?

bojati uroka

Foto: Shutterstock.com

Najprije recimo nešto o samim urocima (čaranju, čînima) koji, nažalost, postoje, tj. postoje osobe koje se bave urocima sa željom da naštete drugima. Uroci spadaju u obrede crne magije kojima se prizivaju zle sile da naštete nekoj osobi, obitelji, stvari, itd. Poznati katolički egzorcist o. Gabriel Amorth navodi da uroci spadaju u najčešća sredstva kojima se žele ostvariti đavolska zlodjela. Amorth dijeli uroke na one koji djeluju izravno (preko hrane ili pića u koje su umiješani začarani sastojci), neizravno (preko predmeta koji pripada osobi kojoj se želi naštetiti) ili povezivanjem (preko nekoga materijala kao transfera za zlokobni učinak).

Treba li se bojati uroka? Treba onoliko koliko se treba bojati sotone. Naime, kod uroka se također radi o djelovanju zlih (demonskih) sila. Sotona (đavao) je, prema riječi našega Gospodina, lažac i ubojica od početka. I bez uroka znamo da nam đavao svim silama nastoji naštetiti. Treba li ga se bojati? Sv. Augustin veli da je sotona kao pas na lancu: laje, ali ne može ujesti. Bolje rečeno: može ako mu se čovjek svojevoljno približi. Pred svim urocima i pred svim paklenim silama najbolja je obrana živjeti u stanju milosti, tj. živjeti bez smrtnoga grijeha. Ako smo u stanju milosti, tj. ako je Gospodin Bog u nama, mogu nas napasti sve paklene sile, a ne mogu nam ništa, jer je Onaj koji je u nama jači od pakla. Sv. Ivan Zlatousti rekao je da kršćanin, kada se vraća sa svete pričesti, izgleda sotoni kao zmaj koji baca vatru te da sotona bježi od njega jer ga se boji. Boji se, naime, Onoga koji je u duši kršćanina. To je bilo iskustvo i sv. Terezije Avilske i brojnih drugih svetaca.

Ali kada osoba počini smrtni grijeh te nastavlja živjeti u stanju smrtnoga grijeha, tada svojevoljno otvara vrata sotoni u svoj nutarnji svijet. Živjeti u stanju smrtnoga grijeha prvi je preduvjet da urok može naštetiti. Moć uroka te općenito crne magije, ograničena je na one nad kojima se već nalazi prokletstvo života u stanju odvojenosti od Boga po smrtnom grijehu. Kad se nad tim osobama izvrše obredi ureknuća ili crne magije, tada se, ustvari, samo vidljivo pokaže ono što već postoji, tj. prisutnost zloga u životu osobe koja je po smrtnom grijehu odvojena od Boga, izvora blagoslova i života. Određeni fenomeni (nepoznati glasovi, čudni zvuci, nesreće, itd.) samo su pokazatelj da na duhovnom planu nešto nije u redu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Može li se urokom naštetiti osobi koja nije u stanju smrtnoga grijeha? Primjerice, malenom djetetu ili dobroj odrasloj osobi. Ili, hoće li osobi bez smrtnoga grijeha naštetiti ako popije ili pojede nešto začarano? Ovisi! Kad je riječ o malenom djetetu, čini se da je presudna vjera, tj. vjerski život roditelja. Ako maleno dijete pojede ili popije štogod začarano, dostatna je kratka blagoslovna molitva da otkloni smetnje. Kod odrasle osobe stvar je delikatnija. Ne biti u stanju smrtnoga grijeha još uvijek ne znači da dotična osoba ima razvijen duhovni život. Primjerice, kad se grješnik iskreno ispovjedi, oprošteni su mu svi grijesi te se nalazi u stanju milosti, ali je njegov duhovni život veoma slab i izložen napadajima. Potrebno ga je ojačati i to redovitim sakramentalnim životom, tj. svetom pričesti, potom redovitom molitvom i pokorom. Tek nakon dužega vremena provedenoga u stanju milosti osoba postaje ojačana pred napadajima zloga, na način da lakše nadvladava napasti.

Što ako netko osjeća da je na njemu neki urok, tj. kako ga skinuti? Potrebno je najprije ustvrditi na koji način urok djeluje te kroz koja je vrata mogao doći. Zato:

1) najprije učiniti odreknuće od svih oblika zala, magije, okultizma te smrtnoga grijeha;
2) učiniti dobru ispovijed i često pristupati svetoj misi, tj. pričestiti se;
3) od srca oprostiti osobi za koju se smatra da je nanijela zlo;
4) pokušati otkriti predmete preko kojih djeluje urok. Ako ih se otkrije, poškropiti ih blagoslovljenom vodom te ih spaliti na otvorenom uz izgovaranje molitve. Ruke oprati u blagoslovljenoj vodi;
5) u slučaju neuobičajne boli u želudcu prouzročene konzumiranjem hrane ili pića u koje su bili umiješani uroci, osoba treba piti egzorciziranu vodu ili uzeti zrnca egzorcizirane soli.
Ne smije odlaziti kod vračara ili gatara, nego se treba obratiti svećeniku.

dr. don Mladen Parlov

Preuzeto iz knjige Vjera u pitanjimaDopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.


Objavljeno: 14. svibnja 2014.

Možda vam se svidi