“Nije li nepravedno da netko cijeli život bude ubojica, a pred smrt se ispovjedi i dobije oproštenje?”

Poštovani!

Koje je značenje ispovijedi? Isus kao Otkupitelj preuzima naše grijehe, to je više nego čovjeku razumljivo, plemenito i hvala mu na tome, ali nekako mi se čini nepošteno. Ispada da možeš čitav život biti ubojica i tik pred smrt iskreno se pokajati i reći: Isuse, oprosti, nisam znao što činim. Dobiješ oproštenje na ispovijedi i što onda? Odgovaramo li mi pred Bogom za sve grijehe koje smo počinili ili samo one koje nismo stigli ispovjediti i one koje nismo srcem pokajali dok smo živjeli bez obzira na ispovijed?

Hvala vam!

Poštovana!

Bogu hvala za ovaj dobar stav do kojega si došla: da ne želiš biti mlaka u vjeri nego vruća! Jedino to je dostojno Gospodina, a i nas ljudi kao njegove slike.

Što se tiče tvoga prvog pitanja, rekao bih da se u biti pitaš o odnosu između Božje pravednosti i njegova milosrđa. Najjednostavnije rečeno, Bog je savršen i u jednom i u drugom. Ipak, njegovo milosrđe ide ispred pravednosti; bolje rečeno, vrhunac je njegove pravednosti u milosrđu. To znači da njegova pravednost prvenstveno smjera na to da nas same učini pravednima, kakav je i on.

Također, dobro primjećuješ da je Bog u svom milosrđu rasipan. On darežljivo daje i radniku posljednjega sata kao i onom koji se trudio cijeli dan, kako kaže jedna evanđeoska prispodoba. Ipak, tu nema nepravde jer sam Gospodin kaže: „Nije li mi dopušteno činiti sa svojim što hoću?“ (Mt 20,15).

Nadalje, iako mi kao vjernici trebamo moliti za obraćenje svih grešnika, da se pokaju barem na času smrti, to i nije baš tako jednostavno postići kako tebi možda izgleda. Kada čovjek cijeli život donosi određene izbore, ti izbori postanu navike, a te navike postanu njegov habitus, njegovo drugo ja. Dakle, čovjek se s tim temeljnim obrascem razmišljanja i djelovanja (za ili protiv Boga) tako poistovjeti da postane vrlo teško odjednom se toga odreći.

Nadalje – a ovo je također važno za shvaćanje Božje pravednosti – kao što svako dobro djelo prati blagoslov, milost koja čovjeka više otvara Bogu i tako nagrađuje njegovu zaslugu, tako i svaki grijeh prati prokletstvo kojem je krajnji i najteži oblik upravo otvrdnuće srca. Netko tko se cijeli život opirao Bogu i tako postao kamena srca treba praktički čudo da bi se u zadnji tren pokajao i tako spasio. A Bog, i kada čini takva čudesa, slijedi pravednost, primjerice, možda je milost prilika za obraćenje na času smrti nekom izmolila vrlo pobožna baka.

I kada nam se pokajanjem oproste grijesi (a ispovijed je nužna za oprost teških grijeha onima koji su primili vjeru i kojima je ispovijed dostupna), redovito ostaju vremenite kazne koje treba okajati. Ako se to okajanje ne dogodi na zemlji, mora se dogoditi u čistilištu. Istina, Isus je raskajanom razbojniku na križu obećao raj istoga dana. Ali kakvu je vremenitu kaznu taj razbojnik trpio za svoje grijehe?

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.