Treba li mjesečno izdvajati desetinu za siromašne? Je li grijeh to ne činiti? Ako treba, kome se preporučuje dati, Caritasu, nekoj udruzi ili? Carmen

Draga Carmen,

Katolička Crkva ne nameće obvezu davanja točne desetine. Obveza desetine dana je Židovima u Starome zavjetu, ali katolici su isto tako dužni brinuti o svojoj Crkvi i ljudima oko sebe.

U Zakoniku kanonskoga prava piše:

Kan. 222 – § 1. Vjernici su obvezni pomagati Crkvi u njezinim potrebama, da bi imala što je potrebno za bogoštovlje, za djela apostolata i dobrotvornosti i za dolično uzdržavanje službenika.

§ 2. Vjernici su također obvezni promicati društvenu pravdu i, spominjući se Gospodnje zapovijedi, pomagati siromasima iz svojih prihoda.

Crkva poziva na učenje Isusa Krista koji nalaže da budemo savršeni kao i Otac, da ljubimo savršeno, da pomažemo savršeno. Taj poziv dan je apsolutno svakome kršćaninu. Trebamo pomagati i Crkvi i siromašnima, u protivnome činimo grijeh.

Sv. pismo nam govori koliko trebamo davati od sebe:

„Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne…“ (1 Kor 16, 2)
„Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.“ (2 Kor 9, 7)

Kršćanin treba davati u radosti i veselju svoga srca. Tko god tako ne čini, slobodno mogu reći da nije upoznao živoga Boga. Isus je radikalan. Radikalan u ljubavi za nas. Mi smo pozvani da slijedimo njegov primjer.

Kristove riječi su teške:

„Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ (Mt 19, 21)

Teške su ovo riječi za onoga tko nije spoznao radost kršćanskoga poziva. Poziv je to stalnoga bdjenja nad bližnjima oko sebe. Poziv je to stavljanja drugoga ispred sebe. Drugoga koji je slabiji, drugoga koji ti nema čime uzvratiti, drugoga koji te čak i mrzi.

Za potpuno shvaćanje ovih Kristovih riječi, za početak je potrebno slijediti gore navedene citate sv. Pavla upućene Korinćanima.

Poznajem dosta ljudi koji su odlučili od svoje plaće davati desetinu. Svjedočili su mi da ih Bog uvijek materijalno blagoslovi. Nikad im ništa ne nedostaje. Uvijek imaju za sebe i za druge. Bog je milosrdan svakome koji ga ljubi! Bog je ljubav koja ne može reći: „Daj, daj!“ i pritom ne uzvratiti! Upamtite dobro, svakome tko daje, vratit će se i više!

Čovjek ne treba brinuti kome dati pomoć, već treba osluškivati svoje srce i moliti Duha Svetoga da ga nadahne kako i kome pomoći. Istina, kroz cijelu povijest ima lažova i prevaranata, ali biti u bliskome odnosu s Duhom Svetim, uistinu bliskome, pravi je štit od takvih ljudi.

Sv. Majka Terezija i sv. Franjo pravi su primjer čistoga sebedarja. Njihov poziv bilo je redovništvo.

Trebate u svome pozivu, bilo da ste pjevačica, odvjetnica, kuharica, spremačica, profesorica, djelovati čistoga srca. Na svome radnome mjestu, u svojoj obitelji, među svojim prijateljima i znancima trebate živjeti živoga Krista. Gdje god vam se naiđe prilika da pomognete, učinite to! Recite: „Slavim te, Bože, jer si mi dao milost da pomognem i obradujem nekoga u tvoje ime!“ Bilo duhovno, bilo materijalno.

Mnogo bih Vam još mogao o ovome govoriti, ali eto, fokusirao sam se samo na Vaša pitanja i nadam se da sam uspio približiti Vam ovu problematiku. Ako nisam, unaprijed se ispričavam.

Btb,
don Damir

Izvor: SPAS – studentski pastoral