Neka žena iz mnoštva
Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: “Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!” On odgovori: “Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!”
Lk 11,27-28
Žena koja je iz mnoštva povikala spominje se samo u Lukinom evanđelju. Nama je to dragocjeni zapis koji pokazuje jedinstvo materijalnoga i duhovnoga te nas upućuje na to što je važnije.
Dok je on to govorio
Žena je povikala blagoslov Isusovoj majci, a zapravo blagoslov i zahvalu njemu, dok je Isus još govorio. Time nam je pokazala primjer kako valja slušati riječ Božju.
Ponajprije je potrebno Evanđelje slušati otvorena srca i otvorene pameti. Potrebno je dopustiti Bogu da nas u potpunosti prožme kako bismo poruku mogli shvatiti i u život provoditi.
Ali je jednako tako potrebno biti i spontan. Dopustiti si pravo da odgovorimo na poticaje Duha. Da mu dopustimo da nas ponese. Da slavimo Boga povicima. Kliktanjem. Pjesmom i plesom. Da slavimo Boga svojim tijelom, svojim pokretom, svojim sposobnostima.
Ne smijemo se sustezati pokazati radost što smo kršćani niti se bojati naglas slaviti Boga.
Radost nas prožima slušajući Božju riječ i promišljajući o njoj. Dopustimo Bogu da nas njegova Riječ prožme i da odjekne u nama. I dopustimo sebi da se taj odjek jasno i glasno čuje.
Iz mnoštva
Mnoštvo koje nas okružuje i u kojemu se razvodnjava naša osobnost može dvostruko djelovati na naše pokazivanje radosti zbog slušanja Radosne vijesti.
Mnoštvo nas može potaknuti da gromoglasnije živimo svoje kršćansko opredjeljenje, oduševljavajući tako i druge za nasljedovanje Krista.
No jednako tako mnoštvo nas može i zagušiti u svakom našem nastojanju da se uzdignemo iznad tog mnoštva.
Blažena utroba i prsi
Žena koja je povikala iz mnoštva izrekla je hvalospjev Blaženoj Djevici Mariji. Izrekla joj je zahvalnost što je postala hram u kojemu se utjelovio Spasitelj svijeta.
To je ujedno blagoslov i svim majkama koje nesebično, zajedno sa svojim supruzima, stvaraju novi život, brinu se za svoju djecu i odgajaju ih. Roditeljstvom postajemo sustvaratelji Božji.
Još blaženiji
Blagoslov materijalnoga ima svoje osmišljenje u sjedinjenju s duhovnim dobrima. Važnije od materijalnoga i prolaznoga je duhovno i vječno. I premda je materijalno nužno i temeljno, ipak je potrebnije i bitnije ono duhovno. Blaženo je i jedno i drugo, ali ovo je još blaženije.
Slušati riječ Božju i čuvati je
A duhovna dimenzija čovjeka sastoji se u slušanju Božje riječi i njenom čuvanju.
Potrebno je Božju volju čuti i razumjeti. Nemoguće je biti kršćanin ako ne mislimo svojom glavom i ne opredjeljujemo se svjesno i svojevoljno za Boga.
Ali je jednako tako potrebno svojim životom provoditi u djelo ono što smo shvatili i za što smo se opredjelili. Jer kršćanstvo nije teoretska razbribriga ili zgodna tema za debate, nego stil života u ljubavi i za ljubav.
Nikola Kuzmičić
Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.
