O snago vječnosti! Ti si sve u svom srcu po svojoj Riječi uredio. Sve je bilo tako stvoreno, kako si ti htio.

I tvoja Riječ odjenula se u tijelo u istom liku koji potječe od Adama. Tako je Adamova odjeća oprana najvećom mukom. O kako je velika dobrota Spasitelja, koja je utjelovljenjem sve oslobodila. U tu ljudsku priliku ušlo je božanstvo bez okova grijeha.

Sve, što je Bog stvorio, izvršio je on u ljubavi, poniznosti i miru. Stoga može i čovjek ljubiti i u pravoj poniznosti naći mir. Ako čovjek živi u ljubavi, shvaća poniznost i drži mir, neće pasti u propast. Bog ovim snagama liječi, sve dok se čovjek ne vrati u svoje prvobitno stanje.

O vječni Bože, dopusti sada da ti se svidimo, i pogledaj na našu nevolju. Poradi svoga Sina ukloni je od nas. Vodi nas radosti spasenja. Mi smo udovi, koje si u ljubavi stvorio. Tako kao što blistaš u ljubavi, kada si svog Sina rodio, u praskozorje prije svega stvorenoga.

Bog je prije svih dana vidio da će đavao htjeti da po ženi uništi život. I stoga je Bog u svojoj mudrosti postavio veliki bedem. I u jednoj drugoj ženi, u čistoj nevinosti poklonio je drugi život.

Stoga, o Bože, u tvojoj mudrosti časte te nebesa i anđeli, dive ti se nebeske čete i govore: “Oh, iz gliba zemaljskog nastala su Božja čudesa, bogato ukrašena, tako da je izašlo novo sunce, zablistalo je novo svjetlo, i odjeknula je nova pjesma.”

Stoga, o mudrosti, neka ti je hvala! Jer si našao drugu ženu, koju zmija nije mogla prevariti, To je Djevica Marija. Ona je kruna cjelokupnog ljudskog roda. Đavao ne može više prevariti niti jednog čovjeka, kao što je to jednom učinio. Eva je u bolima pravog zapomaganja začela. U Mariji je međutim odjeknula radost, svirka na citri, simfonija.

O živote, ti se nalaziš u jutarnjem rumenilu zore. U tom jutarnjem rumenilu zore pokazao je svemogući kralj pun smilovanja svoju mudrost. Od iskona bila je ona (mudrost) kod mudrog čovjeka (Adama), kada je žena preko starog zavodnika pošla ususret smrti. Mi se žalimo, kakva žalost, kakav plač, jer smo po ženi nastali.

O rumenilo jutarnje zore, sve ovo si opralo u pojavi čiste žene. O prasliko žene, sestro mudrosti, kako si krasna! Jer u tebi je nastao nadasve jaki život, koji nikada više neće ugušili smrt. Tebe je mudrost podigla. Stoga si ti kruna svih stvorova. Primili su bolji udio od onoga koji su nekada izgubili.

Ti si najuzvišeniji mir i najčistije sunce! Tebe donosi živi korijen, a to je ponovno rođenje po Duhu i vodi.

Ako ti ljudi prilaze da te upoznaju, tada će se istovremeno iskrivljeni brzo uspraviti prema pravednosti i istini.

Da, ti su ljudi bili duboko poniženi nečistoćom i neizrecivom prljavštinom zbog teških prokletstava. I oni koji su te mržnjom i zavišću raznijeli na žive komadiće, grle te sada žarkom ljubavlju u ogledalu vjere.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Zagrljena živim svjetlom – proročke riječi i molitve sv. Hildegarde iz Bingena, o kojoj više možete saznati ovdje.