Nutarnji crkveni prostor govori o Bogu. On i pripada Gospodu te je posve ispunjen njegovom svetom prisutnošću. Ta to je Božja kuća, odijeljena od svijeta, okružena zidovima i lukovima. Nutarnji prostor upućuje prema unutra, skriven je. Govori o Božjoj tajanstvenosti.
A izvanjski prostor? Ona nepregledna širina nad ravnicama, koja se rasteže na sve strane u beskraj? Ona visina nad gorama, koja se penje u nedogled? Ona duboka mirnoća dolina što ih okružuju brjegovi? Ima li sav taj prostor kakve veze sa svetištem?

Svakako! Iz Božje kuće raste toranj u slobodan svemir te kao da ga zauzima za Boga. U tornju, u zvoniku, vise zvona od teške kovine. Uzbibaju se kao valovi te se zanjišu njihovi jasni oblici i šalju u svijet zvuk za zvukom. Milozvučni su to valovi, svijetli i brzi, ili puni i teški, ili duboki, polagani, prijeteći. Prelijevaju se iz zvonika, razlijevaju se nad okolišem i glas iz svetišta sve ispunja.

Širok je taj glas, ta glas je Boga bez konca i granica, glas čežnje i beskonačna ispunjenja.

Zovu “čovjeka čežnje”, čije je srce otvoreno kao velika ravnica.

Da, kada čujemo zvona, srce nam se raširi. Kada se razmašu sa zvonika u ravnici te se na sve strane razliježu u beskonačnost, u daljinu s njima hiti i čeznuće, sve dok se jednom ne uvjeri da mu se čežnja ne će ispuniti tamo na modrim obrisima nizina već u unutrašnjosti.

Kada se razlijevaju zvukovi s crkve na brdu ili se uzdižu u sinju visinu, tada se čovjeku napnu prsa i osjeća da je puno dalje nego što je inače mislio.

Ili kada izdaleka zvukovi dolaze u šumu kroz zelenu, mračnu tišinu, a ne znaš odakle, daleko, daleko – o, kako onda postaneš pozoran! Pred tobom ustaju kao nešto što si davno zaboravio, stojiš, prisluškuješ i promišljaš: “Što bi to moglo biti?… Što je to?”

Tu onda osjetiš što je širina. Duša ti se rastvori. Napne se i odgovara na daleki glas beskonačnosti.

“Tako je širok svijet”, govore zvona. “Tako je pun čežnje… Bog zove… Samo je u njemu mir…” O, Gospode, šira od svijeta je moja duša. Dublja od doline je njezina čežnja. A to njezino čeznuće zna biti i žalosnije negoli je zvuk zvona kada se u daljini gubi. Samo je ti, Gospode, možeš ispuniti, samo ti…

Gornji tekst je izvadak iz knjige Romana Guardinija “Sveti znakovi”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.