Slava je dobrog čovjeka u svjedočanstvu dobre savjesti.

Neka ti je savjest čista i bit ćeš uvijek veseo. Dobra savjest može veoma mnogo podnijeti i puna je veselja u nevolji.

Zla je savjest vazda bojažljiva i nemirna. Slatko ćeš počivati ako te savjest tvoja ne kori. Raduj se samo onda ako što dobra učiniš.

Zli nemaju nikad pravog veselja i ne osjećaju unutarnjeg mira, jer “bezbožnici nemaju mira”, govori Gospodin. (Iz 57,21)

I ako kažu; mirni smo, neće nas stići zlo, i tko će se usuditi nama škoditi? – ne vjeruj im, jer će odjednom planuti gnjev Božji, te će im biti uništena sva djela, i
sve će im nakane propasti.

Onome, koji ljubi nije teško u nevolji se dičiti; jer tko se tako diči, to znači da se “diči križem Gospodina”. (Gal 6,41)

Kratka je slava što ju ljudi davaju i primaju. Slavu svijeta uvijek prati žalost. Slava dobrih ljudi počiva u njihovoj savjesti, a ne u ljudskim ustima.

Radost pravednika jest od Boga i u Boga, i pravednici se raduju radi istine. Tko traži pravu i vječnu slavu, ne mari za vremenitu.

A tko traži vremenitu slavu ili tko je iz dna srca ne prezire, dokazuje da manje mari za nebesku slavu. Veliki je mir u srcu onoga, koji ne mari ni za hvale ni za pogrde.

Lako će biti zadovoljan i miran onaj, čija je savjest čista. Nisi svetiji ako te hvale, niti gori ako te kude. Što si, to si; ne možeš se nazvati većim, nego što jesi pred Bogom.

Ako pripaziš na to što si u svojoj unutrašnjosti, nećeš se brinuti što ljudi govore o tebi. “Čovjek vidi, što je na licu, a Bog, što je u srcu.” (I. Kralj 16,7)

Čovjek promatra djela, a Bog ocjenjuje nakanu. Uvijek tvoriti dobro, a malo do sebe držati, znak je ponizne duše.

Ne tražiti utjehe kod bilo kojeg stvorenja, znak je velike čistoće i unutrašnjeg pouzdanja.

Ako netko ne ište o sebi svjedočanstva izvana, očito je, da se posve izručio Bogu.

“Jer nije onaj prokušan, koji se sam hvali”, kaže sv. Pavao, “nego koga Bog hvali.” (II. Kor 10,18) Nositi Boga u sebi i ničim ne prianjati za vanjski svijet, jest stanje duhovnog čovjeka.

Primjena i molitva:

Glas naše savjesti glas je zdravog razuma i Božji glas. Neka ti zato savjest bude prvo mjerilo u tvome djelovanju. Čuvaj je i istančaj dobrim štivom, vjerskom poukom i savjetovanjem kod dobra ispovjednika. Ne ubijaj savjest nemarnim životom i krivim načelima iz pokvarenih knjiga, zle dnevne štampe i rastrovanog društva.

Gospodine, neka Tvoje tijelo, koje sam primio, i krv koju sam pio, prionu uz moje srce. Ne daj, da u meni, koji sam okrijepljen čistim i svetim tajnama, ostane kakva grešna ljaga. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova Amen. (Molitva kod ispiranja kaleža.)

Gornji tekst izvadak je iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati ovdje.